Opis
Dužina tijela: mužjaci 25 -37 cm; dužina repa: 1 - 2 cm; težina: mužjaci 250 – 1600 g.
Rasprostranjenost
Jugoistočna Azija. Stanište Tropske kišne šume.
Prehrana
U prirodi: voće, biljke, kukci, mali gmazovi, ptice, sisavci.
U zoo-vrtu: voće, povrće, kuhana riža, kuhana jaja, svježi sir, ličinke brašnara, cvrčci.
Razmnožavanje
Pare se tijekom cijele godine i smatra se da su monogamni. Ženka najčešće rađa jednog mladunca nakon graviditeta od 186 – 193 dana.
Mladunci nakon okota teže 35 – 45 grama. Mužjaci su jako teritorijalnii postaju netolerantni prema mladuncima kada oni navrše 18 mjeseci i tada ih tjeraju iz obiteljske skupine.
Način života
Spori loris živi samotnjačkim načinom života, a teritorij na kojem boravi obilježava urinom i to tako da prvo urinira na prednje udove koje potom trlja o grane kako bi obilježio teritorij. U potpunosti su noćne životinje, a tijekom dana spavaju. Iako su poznati po svom sporom kretanju, sposobni su i za vrlo brze pokrete ukoliko se nađu u opasnosti ili love plijen. Također, kada su uznemireni glasaju se kratkim pištavim zvukovima te izlučuju posebni toksin kojeg izlučuju iz žlijezda ruku.
Životni vijek
U prirodi: nepoznato.
U zoo-vrtu: 26 godina.
Grabežljivci
Mačke, malajski medvjedi, cibetke, orlovi i orangutani.
Ugroženost
Ovu vrstu najviše ugrožava uporaba u tradicionalnoj medicini, ilegalna trgovina kućnim ljubimcima i uništavanje staništa. IUCN kategorija: VU (osjetljiva vrsta).
Zanimljivosti
► Mladunac se prihvaća za krzno majke i svuda putuje s njom dokle god ne dostigne njezinu veličinu.
► Kada se kreću prema plijenu, čine to vrlo polako, ali kada im je plijen na dohvatu mogu se kretati vrlo brzo kako bi ga ulovili.
► Hvat stražnjim nogama je toliko snažan da mogu visjeti na njima dok nastoje uloviti i zadržati plijen.
► U žlijezdama ruku proizvodi se toksin koji koriste pri obrani od grabežljivaca.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....