'CRNAC SAM I GAY, ALI SE OSJEĆAM KAO PRAVI HRVAT' Ispovijest pravnika koji je otišao s Wall Streeta kako bi počeo karijeru u Hrvatskoj

U zadnje vrijeme sve više naših medija izvještava o pojavi čudnih stranaca koji iz nekog razloga žele raditi i živjeti u Hrvatskoj. Jedan od njih je i 30-godišnji Amerikanac Richard Barbour, financijski pravnik koji je ostavio posao na newyorškom Wall Streetu da bi u Hrvatskoj pokušao ostvariti TV karijeru voditelja satiričko-političkog showa, piše Slobodna Dalmacija.

S ovim neobičnim svatom, koji već mjesecima živi u Zagrebu, razgovarali smo uoči njegova odlaska u Ameriku, gdje planira doraditi koncept svoje buduće emisije, prije nego se najesen vrati i upusti u pregovore s hrvatskim TV kućama.

- Dobro, crni Richarde, zašto želite živjeti u Hrvatskoj?

- Zato što mi je u Hrvatskoj super živjeti. Nije meni ovo prvi put, već sam ja bio u Hrvatskoj i boravio po više mjeseci. Prvi put prije deset godina.

- Kako je došlo do toga da prvi put dođete?

- U Americi sam završio pravo na Stanfordu i slavistiku, učio sam ruski jezik i književnost. Potom sam radio u jednom odvjetničkom društvu u New Yorku, na Wall Streetu, gdje je radio i jedan Hrvat, Ante Vučić. I ja sam u tom odvjetničkom društvu shvatio da pravo nije moja strast. Otplatio sam studentski kredit i odlučio ostvariti svoj san – raditi TV emisije. S Antom sam pomalo učio hrvatski jezik i tako sam prije deset godina odlučio otići na razmjenu studenata u Hrvatsku.

- A zašto ste učili ruski jezik? Zar je to u Americi fora?

- Kad sam bio klinac, svi su u mojoj obitelji gledali Olimpijske igre i pratili rivalstvo SAD-a i SSSR-a. I tako sam se zainteresirao za Sovjetski Savez, iako u SAD-u imamo užasnu propagandu protiv SSSR-a, komunizma, pa i današnje Rusije.

- Odrasli ste u Nashvilleu, prijestolnici country glazbe. Volite country?

- To mi definitivno nije najdraža glazba. Slušam puno hrvatske glazbe. U SAD-u slušam Narodni radio, kako bih održao razinu hrvatskog jezika.

- A što vam je najdraže od hrvatske glazbe?

- Ne slušam narodnjake, to zaista ne mogu. Klape mogu poslušati jednu-dvije pjesme. Volim pop-rock, recimo Kinoklub i Prljavo kazalište. Obožavam Doris Dragović. A volim i stare pjevače, poput Zvonka Špišića, on ima onu pjesmu “Milioner”, zar ne?

- Nekidan ste za tportal izjavili kako su Hrvati ljubazni, otvoreni i tolerantni. Jeste li baš sigurni u to?

- Da, tako mislim. Sad, doduše, možda ovo zadnje više baš i ne.

- Mislite na toleranciju?

- Da. Sad vidim promjenu.

- Kakvu promjenu?

- Danas su Zagreb i Hrvatska znatno različiti u odnosu na situaciju prije deset godina. Hrvatska je kao cjelina manje tolerantna. Ili barem ima puno više nacionalizma nego prije deset godina. Ja ne kažem da je to nešto loše, ali nije baš ni nešto dobro. Pokušavam to razumjeti, ali ne uspijevam.

- Što vam je najčudnije?

- Ne znam kako ljudi misle da je OK koristiti nacistički pozdrav “Za Dom spremni”. To mi je nevjerojatno. Na RTL-u sam gledao obljetnicu Oluje, i novinarka izvještava iz Knina, a u pozadini ovi viču “Za Dom spremni”. Nisam mogao odvojiti pogled s televizora. I novinarka se okrenula i jasno i hrabro rekla: “To nije pristojno, to ne valja.” Bio sam ponosan na nju (riječ je o kolegici Nataši Božić, op. D.P.). Ne razumijem kako ljudi misle da je to nešto dobro. Zamislite da Nijemci počnu vikati “Heil Hitler”.

- Pretpostavljam da ljudi s kojima se družite u Zagrebu ipak ne viču takve stvari?

- Moji zagrebački prijatelji uglavnom su s Filozofskog fakulteta, a znate kakvi su to ljudi, liberalniji od prosjeka.

- Oni vas podržavaju?

- Moji prijatelji u Hrvatskoj su najbolji prijatelji na svijetu. Odmah na početku otvorili su mi vrata svojih kuća i primili me kao dio ekipe, iako sam crnac i homoseksualac, potpuno drugačiji od većine. Odmah sam se osjetio kao član društva. To su ljudi s Filozofskog, ali kad upoznajem druge ljude na ulici, oni su također ljubazni. A to se ne događa u Rusiji. Rusija je prokleta zemlja, stvarno.

- Kako to mislite?

- I Hrvati misle da je Hrvatska prokleta zemlja, ali nije, ima još nade za Hrvatsku. A o Rusiji govorim iz iskustva, bio sam tamo.

- Jeste li, obzirom na rasu i seksualnu orijentaciju, doživjeli u Hrvatskoj štogod neugodno?

- Blokirao sam ta pamćenja. To je bilo nešto sitno. Imao sam možda jedan, dva, tri, maksimalno četiri ružna doživljaja, ali u Srbiji i Rusiji bilo bi još gore.

- Kakav nam to satiričko-politički TV show spremate?

- Zasad još definiram projekt. Mislim da je ta ideja nešto novo, svježe za Hrvatsku.

- Nešto kao David Letterman?

- Prije kao Stephen Colbert. On je zamjenik Lettermana, koji sada ide u mirovinu, pa će Colbert biti sljedeći Letterman. Zapravo, ciljam negdje između Colberta i Johna Olivera s HBO-a.

- Jeste li gledali naš News Bar?

- Upoznao sam ljude koji rade News Bar – zanimljivi su, pametni i uspješni. Oni rade lažne vijesti, a razlika je u tome što bih ja komentirao prave vijesti, ali na satiričan način.

- Kako biste, recimo, komentirali vojni mimohod u Zagrebu? Znate da smo imali vojni mimohod?

- Bio sam na mimohodu. Zapravo sam već i napisao članak o tome i ovih dana ću ga objaviti na svom blogu “II. Izvještaj” ( www.thesecondreport.com), gdje povremeno komentiram vaše domaće vijesti. Taj blog je jezgra za buduću TV emisiju.

- Bili ste na mimohodu?

- I uživao sam. Nisam tako kritičan prema tome kao moji prijatelji liberali. Oni kažu: “Što nama treba vojni mimohod?” Ja sam razumio zašto: to je bio patriotizam, zar ne? Shvaćam zašto je Oluja važna za Hrvatsku. Nisam baš vidio potrebu za mimohodom, ali izvrsno su to izveli, vrlo profesionalno. Vidio sam da su građani bili oduševljeni.

- Jeste li u SAD-u bliži republikancima ili demokratima?

- Nisam zadovoljan ni s jednima ni s drugima. Nije tajna da naginjem više na stranu demokrata, a republikanci su mi... ne želim reći “odvratni”, to je preteška riječ, ali ne želim ih trpjeti. Međutim, demokrati su previše nesposobni. Republikanci imaju jaču organizaciju i sposobniji su.

- Koja je najveća razlika u političkoj kulturi između SAD-a i Hrvatske?

- U Hrvatskoj sam primijetio da svi unutar stranke moraju imati isti stav, inače budu izbačeni iz stranke. U SAD-u to nije slučaj. Recimo, postoji frakcija gay-republikanaca, koji se ne slažu u svemu s ostatkom stranke, jer republikanci su inače protiv gay ekipe.

- Čekajte, to bi bilo kao da u Hrvatskoj imamo gay-frakciju HDZ-a?

- Da, otprilike. To je dobra stvar za svaku stranku. Nisam baš zadovoljan s tim sustavom, ali je bolji nego vaš u Hrvatskoj, jer mi dopuštamo i potičemo različitost.

- Završna ocjena o Hrvatskoj?

- Volim Hrvatsku, ovo je super zemlja. Sad vidim vlastitim očima kako je teško živjeti ovdje, kako je teško Hrvatima, i volim njihov duh. Ja sam optimističan čovjek, ali zato što nisam odrastao u ovom podneblju. Da sam odrastao ovdje, bio bih još pesimističniji od vas. Ali optimizam je važan: dok je optimizma, ima nade, kaže Richard za Slobodnu Dalmaciju.