ČOVJEK KOJI JE IMAO NAJDUŽI ZUB NA SVIJETU Mijo je ušao u Guinnessovu knjigu svjetskih rekorda zbog očnjaka dugačkog 37,2 milimetra

Iako se upravo upisao u znamenitu Guinnessovu knjigu svjetskih rekorda, Mijo Vodopija, veseli 65-godišnjak iz Pavlovčana kod Jastrebarskog, nije oduševljen pompom koja se oko njega digla.

Zovu ga najveći njemački mediji, traže intervjue, svi bi se s njime htjeli slikati, a i u seocetu u kojem živi nema tko nije čuo za njegovu priču. Da ima Instagram ili YouTube kanal, sigurno bi ga već zvali influencerom. Miji je sve to pomalo dojadilo jer osobno smatra kako ništa posebno nije učinio.

- Rekao sam, razgovarat ću s vama, ali nakon toga je dosta - odlučno nam je rekao Mijo, ali široki osmijeh koji se pojavio čim smo nogom stupili na dvorište lijepe katnice, odao nam je njegovu gostoljubivost i srdačnost. Spremno nas je primio u svoju kuću, strpljivo pozirao fotoreporteru mazeći svog najdražeg mačka, a potom nas i ponudio hladnim gemištom napravljenim od jaskanskog pinota.

Valja objasniti i zašto smo uopće u Pavlovčanima, selu udaljenom svega tridesetak kilometara od Zagreba, koje obilježavaju pitoma brdašca zasađena vinogradima. Naš domaćin Mijo, kao što smo spomenuli, upravo se upisao u najpoznatiju svjetsku knjigu rekorda, i to na vrlo neobičan način. On je, naime, vlasnik najduljeg zuba u povijesti svjetskih rekorda. Njegov gornji desni očnjak, nakon što je izvađen, šokirao je stomatologe, te su odmah prionuli istraživanju i ustanovili da je Mijin zub za pet milimetara dulji od dotad najduljeg poznatog zuba.

Ništa nije osjetio

- Kada me je počelo boljeti, nateklo je sve do ovdje - govori nam Mijo pokazujući rub svog oka. Sve dotle išao je korijen rekordnog zuba dugačkog ravno 3,72 centimetra. Usporedite samo njegovih 372 milimetra, sa 31 milimetrom najdulje ikad proizvedene korijenske iglice za liječenje zuba.

Mijo je u mirovini koju je krvavo zaradio u Njemačkoj, radeći od svoje četrnaeste. U inozemstvo je otišao s roditeljima kada mu je bilo trinaest, a tamo je, kod jednog hrvatskog majstora, izučio i zanat građevinarskog bravara. Radio je razne poslove, bio je cjevar na gradilištima benzinskih postaja, tehnički direktor gradskih bazena, a dok je vozio kamion upoznao je i suprugu s kojom danas ima dvoje djece, prekrasnu kćer koja mu je dala unuka, te sina koji je pred vjenčanjem. Nakon teškog rada, otišao je u zasluženu mirovinu, a kada ga je, u Njemačkoj zabolio taj gornji prednji očnjak, otišao je stomatologu dr. Maxu Lucasu, sinu Mijinog dugogodišnjeg zubara. Rendgenska snimka nije mnogo rekla. Vidjelo se da je zub dug, no ne i koliko.

- Rekao je da zubu nema spasa i da ga moramo izvaditi. Dao mi je anesteziju i baš ništa nisam osjetio. Samo je odjednom izvadio zub. Tada se šokirao. Uvijek sam imao dugačke korijene, no ovaj je bio jako dug. Doktor je gledao i rekao da je to nemoguće. Fotografirao je zub i sliku poslao profesoru u Mainzu. Tada je stigla potvrda da je to najveći zub na svijetu - prisjeća se Mijo zahvata koji je obavljen prošlog rujna u njemačkom Offenbachu.

Dugački korijeni, ali i genetski slabi zubi, Miji su često zadavali probleme. Nije ni slutio da će ga baš vađenje zuba, i to onog posljednjeg kojeg posjeduje, upisati u povijest. Zubar Lucas pitao je njegovo dopuštenje da fotografiju zuba, kao i zub sam, pošalju predstavnicima Guinnessove knjige rekorda. Zaneseno je objašnjavao svom pacijentu kako će o njegovom zubu čitati svaki zubar na svijetu. Više od tri četvrtine zuba sastojalo se od nevjerojatno dugog korijena.

- Ma, meni je svejedno, rekao sam. Ako hoće, nek’ pošalju - kaže Mijo koji bi gotovo i zaboravio na cijelu priču da se uredništvo svjetske knjige rekorda nije javilo s potvrdom - Mijo ima najdulji zub. Za čak pola centimetra “prešišao” je Indijca koji je dotad bio ovjenčan ovom lovorikom.

- Otkako je ta priča izašla u medijima, svi me zovu. Ovdje u selu ponosni su na mene, To im je kao da imaju najjačeg čovjeka na svijetu. Svi žele znati kako je to izgledalo. A meni već to postalo malo dosadno, stalno govorim isto - smije se Mijo.

On i njegova supruga uživaju u miru ovog sela. Upravo uređuju vrt koji će im od iduće godine davati svježe povrće. Betoniraju prilaz, brinu o mačkama, čini se kao da nikada nemaju mira.

- Znate, mi smo vam takvi. Uvijek sve radimo zajedno, a kada nema posla, nama je dosadno. Otkako sam u penziji, ne znam što bih sa sobom, fali mi rad. Zadnjih pet godina radila sam u bolnici kao čistačica. Nije neki posao, ali mi je davao životnu rutinu. Mi smo vam takvi, najbolje smo raspoloženi kada nešto radimo, a uvijek smo veseli i pozitivni - govori nam Mijina samozatajna i srdačna supruga, upozoravajući nas odmah što nas slijedi ako je slikamo. Ipak, veselo opisuje kako je vrt, iako je uvijek bila zaposlena, imala i u Njemačkoj, uzgajala rajčice, tikvice, jagode, salate..., a u vrtu se najčešće zadržavao i unuk, danas trinaestogodišnjak. Svaki, pa i najmanji trenutak slobodnog vremena nakon posla ona i obitelj provodili su u prirodi, vrtu udaljenom nekoliko kilometara od Offenbacha.

- Neće valjda biti u gradu, u svoj toj gužvi!? Pa najljepše mu je bilo u prirodi, sa mnom u vrtu - govori srdačna gospođa Vodopija o svom unuku.

Ne znaju Nijemci što je roštilj

Otkriva nam kako druželjubivi Mijo, otkako su se vratili iz Njemačke, ni jedne večeri ne propušta druženje sa susjedom. Uvijek popiju dva gemišta, a za to vrijeme pretresu svakodnevne događaje. Supruga, pak, radije zaspi gledajući sapunice uz kamin.

Ovih dana u Pavlovčane bi trebalo stići i službeno priznanje da je baš njihov suseljan vlasnik svjetskog rekorda. Mijo to namjerava proslaviti u lokalnom društvenom domu. Vjerojatno će se “nešto okrenuti”, kaže kroz osmijeh. Pokazuje nam kako su odojke okretali i u Offenbachu, a unatoč poslovičnoj njemačkoj rezerviranosti, na taj objed dolazili bi i susjedi Nijemci.

- Ma, ne znaju oni što je roštilj. Okrenu par kobasica i to je to. Oduševili su se kada su pojeli odojka s ražnja iz mog dvorišta - smije se Mijo dok nam pokazuje slike s roštiljada u Njemačkoj.

Uz pomisao o hrskavom odojku, javlja se i pitanje gdje je zub-rekorder?

- Mislim da je još u Mainzu. Poslat će mi ga, kao i plaketu. Dugo se čekala potvrda da sam rekorder, a sada kad je sve riješeno će ga valjda vratiti - otkriva Mijo. Što će sa zubom učiniti nije još odlučio.

Dok nam s neskrivenim ushitom pokazuje slike sina i kćeri, oboje uspješnih i lijepo odgojenih mladih ljudi, pomalo shvaćamo zašto mu je Guinnessov rekord za najdulji zub pomalo nebitan. Učinio je mnogo više.