BRUTALNA ISTINA O SVIJETU MODE Što manekenke jedu da bi ostale mršave? Papirnate maramice!

Na vječno pitanje o tome što manekenke jedu da ostanu tako mršave, odgovor je u svojoj šokantnoj knjizi “The Vogue Factor” dala bivša urednica australskog Voguea Kirstie Clements.

Maramice! Tako je, nije riječ ni o salati ni o posnim juhicama nego o papirnatim maramicama. Od njih se modeli navodno osjećaju sitima, a pri tome ne unose “neprijateljske” kalorije. Djevojke se u modnom biznisu izgladnjuju kako bi odgovorile na estetske standarde koji nagrađuju mršavost, a krivnju za to snosi i modna industrija.

Premda se zadnjih godina problem anoreksije u toj industriji postupno osvješćuje u medijima, pistama i dalje dominiraju veoma mršave manekenke koje su izložene pritisku da budu još tanje, neuhranjenije, doslovce na granici anoreksije.

- Postoji kategorija mršavo, ali i ‘pariški mršavo’, što podrazumijeva anoreksično stanje krhkosti i kostiju koje se ističu, a za većinu vrhunskih manekenki to je ideal ljepote - rekla je Clements.

Prisjećajući se jednog snimanja u Maroku, Clements je napisala da tijekom trodnevnog zadatka nije vidjela niti jednom da top-model jede. Posljednjeg dana snimanja manekenka se jedva držala na nogama i jedva je mogla držati oči otvorene, ispričala je. Iznijela je i da je saznala da mnoge manekenke vitkost duguju bočicama infuzije koje primaju prije revije.

- Jedna ruska manekenka s dramatičnim režimom prehrane danima je samo primala infuziju, a zahvaljujući tome postala je tzv. fit model, manekenka čije tijelo dizajneri koriste za prvotno isprobavanje kreacija - otkrila je Clements, koja je u Vogueu radila 25 godina, od toga 13 na mjestu glavne urednice. No, prošlog je svibnja dobila otkaz, pa se pretpostavlja da je o bizarnim, tajnim i brutalnim istinama ne tako glamurozne manekenske profesije progovorila u svojevrsnoj pobuni protiv medijskog mogula Ruperta Murdocha.

Modna industrija posljednjih godina trpi oštre kritike zbog premršavih manekenki koje promoviraju nerealan izgled i pomažu razvoju poremećaja u ishrani žena. U prvoj kampanji protiv te bolesti sudjelovala je francuska manekenka i glumica Isabelle Caro, koja je u 28. godini podlegla posljedicama te bolesti. Hrabro je stala ispred fotoobjektiva Oliviera Toscanija te pod sloganom “No-Anoreksia” pokazala do tada neviđeno mršavu figuru i osušeno lice. Tada je 164 centimetra visoka djevojka imala samo 30 kilograma.

Jedna od prvih žrtava anoreksije u modnoj industriji bila je brazilska manekenka Ana Carolina Reston, koja je umrla u 21. godini sa samo 40-ak kilograma. Nakon njezine smrti 2007. modni svijet se digao na noge. Stvorila su se dva tabora - jedan koji kaže kako je mršavicama na pistama odzvonilo i drugi, među kojima su neki svjetski poznati kreatori, koji tvrde da njihovi modeli ne mogu dobro izgledati u veličinama iznad broja 36. Poznata je činjenica da su žene koje nose veličinu 32 ili 34, što je u Americi zloglasni konfekcijski broj “0”, u modnom svijetu uvijek bile cijenjene zbog svoje vitke figure, dok su one s tijelima prosječne žene ili punije bile marginalizirane.

Modnom industrijom još dominiraju veoma mršave manekenke i zastrašujuće je koliki se pritisak na njih stavlja da budu još neuhranjenije, iako je poznato sve o opasnim bolestima poput anoreksije ili bulimije. Procjenjuje se da jedan posto žena u dobi od 15 do 30 godina ima anoreksiju, a poremećaji u prehrani 10 su puta češći kod žena nego kod muškaraca.

Zabrana rada premršavim manekenkama prvi je put uvedena na tjednu mode u Madridu, a prošle godine po tom su se pitanju udružili i urednici Voguea kako bi u svojim izdanjima promicali zdraviji imidž i pristup tijelu u modnoj industriji, sklopivši pakt “Zdrava inicijativa”.