ZAGREB - Ja sam jedini idiot koji u svom filmu zarati s doktorima i tri tjedna nakon premijere ode na operaciju - tim je riječima poznati hrvatski redatelj Branko Schmidt opisao prilično bizarnu situaciju u kojoj se našao prošlog tjedna. Naime, prošlog ponedjeljka Schmidt je morao na operaciju bruha koju više nije mogao odgađati, a uspješno je operiran upravo u bolnici Sveti Duh gdje je nedavno sniman njegov film “Ljudožder vegetarijanac” s Reneom Bitorajcem, kao izopačenim ginekologom u glavnoj ulozi.
Film koji igra u kinima medicinski je horor o korumpiranim ginekolozima i istinitim i šokantnim događajima iz bolnica poput pogrešnih dijagnoza, krivotvorenja podataka, korupcije, seksualnih afera i ponižavajućeg odnosa prema pacijentima.
Postao pacijent
Poput kriminalca koji se vraća na mjesto zločina i Schmidt se, spletom okolnosti, vratio u bolnicu Sveti Duh, u najosjetljivijoj ulozi u ovom trenutku - kao pacijent. I tu počinje njegov privatni horor. Naravno, ne zbog liječnika i osoblja bolnice koji su prestravljenog redatelja zafrkavali od prve do posljednje sekunde, nego zbog činjenice da život uistinu piše najbolje, ili i najnevjerojatnije priče.
- Od prve sekunde kirurg Miran Martinac i ostatak osoblja bili su izvrsni i odlično obavili posao budući da sam došao operirati poodmaklu i zapuštenu kilu, pa je sama operacija trajala dvostruko dulje nego kod obične kile.
Gdje vam je kuverta?
Već na prvoj viziti kirurg me već s vrata pitao: “ O, gospodine Schmidt, pa što vi tražite od nas? Operirali biste se? Pa, nek’ vas operira Bitorajac”. Naravno, svi su se oko doktora cerekali. Slijedeće pitanje je bilo: “Gdje vam je kuverta?”. Ja odgovaram da imam samo čekove.
“Pa, može i čekovi”, kaže mi doktor. Ne moram ni napomenuti da je zafrkancija na moj račun trajala od prvog do zadnjeg dana, ali onaj fini humor, doktori ni u jednom trenutku nisu prešli granicu dobrog ukusa - počeo je priču još uvijek iscrpljeni Schmidt iz udobnosti vlastitog kauča. Ujutro na dan operacije redatelja je probudila trema, a pravi horor počeo je na putu prema operacijskoj sali.
- Bolničar me vodio na operaciju istim hodnikom kojim je išao i Bitorajac, a kamera je bila nisko, taman u razini u kojoj je sada bila moja glava. Dakle, išao sam kroz isti hodnik, gledao istu scenu, glava mi je bila u istoj poziciji kao i kamera, u istoj bolnici i to je bilo “scary”.
Nisam uspijevao pobjeći od luđačkih misli, narkoza je već lagano djelovala i nisam bio siguran je li to deja vu, radi li se o realnosti ili filmu, a najgora se scena dogodila kada je doktoru zazvonio telefon. Istom melodijom koju je imao i Bitorajac u filmu. Psihoza, mislio sam da gubim razum. Moram napomenuti i kako sam prije odlaska na operaciju gostovao u emisiji “Misija” i najavio kako idem u bolnicu. Dva sata nakon toga telefoni su uporno zvonili na HTV-u i ljudi su govorili da ne idem na operaciju jer se neću vratiti živ. S tim dobrim željama sam otišao na operaciju i doživio ludilo.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....