BAUŠTELAC KOJI SE IŠČUPAO IZ ČELIČNIH ŠAKA OVISNOSTI 'Čist sam pune dvije godine... Kad danas gledam, nisu Zagorci najveći pijanci kako se često misli'

Oko 250.000 ljudi u Hrvatskoj ovisno je o alkoholu, a smatra se da još do čak 800.000 osoba prekomjerno pije alkoholna pića. O alkoholu je ovisno, dakle, oko šest posto ukupne naše populacije, što je još jedna potvrda alkoholizma kao najtežeg društveno-ovisničkog problema.

Nažalost, pijenje alkoholnih pića kod nas je prihvaćen, čak i poželjan oblik ponašanja, što otežava motivaciju i uspješnost liječenja onih koji se napokon odluče oduprijeti opasnom poroku koji osim alkoholičara uništava i njegovu okolinu - rastače obitelj, uništava radnu sposobnost itd.

Svi piju jednako

Liječenje od alkoholizma traje godinama, a godišnje se liječi samo oko 7500 ljudi.

Jedan od onih koji su uspjeli prijeći u red bivših alkoholičara je Marijan Vrhovec iz Sv. Križa Začretje. Nakon faze teškog alkoholizma uspio je smoći snage i iščupati se iz čeličnih šaka ovisnosti. Sada je čist već dvije godine.

Marijan ima 36 godina, građevinski je radnik i sa suprugom i dva sina živi u Galovcu Začretskom, kod supruginih roditelja. Do prije tri-četiri godine živio je i pio poput većine muškaraca iz njegove okoline, uglavnom gemište i pivo, nije s tim pretjerivao i nije mislio da ima problem.

- Kad danas gledam, nisu Zagorci najveći pijanci kako se često misli. Bio sam u prilici upoznati i Prigorce i ljude iz ostalih krajeva naše zemlje - kaže danas Vrhovec. - Bio sam zaposlen kod nekoliko građevinskih poduzetnika koji su bili kooperanti na velikim gradilištima. Tamo sam susretao ljude iz svih krajeva Hrvatske i, što se tiče regija, pravila u pijenju nema.

Devet rundi

Upravo su ta druženja na poslu na Marijana utjecala negativno, jer dok je radio kod jednog od bivših poslodavaca, zaista se mnogo pilo. Prisjeća se razdoblja koje je počelo prije tri do četiri godine, kad je radio sa zidarima i kad je nastala, smije se, “ekipa iz snova”. Pilo se na poslu i poslije još u kafiću, a kad bi se vratio kući, postajao bi svadljiv i neugodan.

Nakon svađa najčešće bi odlazio spavati. Jedino je dobro, kaže, što fizički nikad nije napao suprugu, ali mnogo je puta osjetio kako joj je teško. Takvo stanje teškog alkoholizma trajalo je gotovo godinu dana. Preokret je za Marijana počeo kad ga je stariji sin, danas 11-godišnjak, počeo izbjegavati.

- Pomislio sam - što to meni treba? - govori danas. - Nakon tog šoka nisam posegnuo za čašom tjedan-dva, ali društvo je opet prevladalo.

Pila se, kaže, najviše žestica, najčešće pelinkovac, na što nije navikao jer je ranije pio samo gemište ili pivo. Njih devetorica, koji su zajedno putovali kombijem na posao, kupili bi piće već na putu, pili na poslu i poslije radnog vremena u kafiću.

- Tek kad je svaki platio po rundu, išlo se doma! Tako da bismo na piće potrošili gotovo sve što bismo zaradili - sjeća se Marijan.

Kad je uvidio da se svog poroka ne može sam riješiti, zatražio je pomoć od socijalnog radnika Željka Postonjskog koji mu je savjetovao liječenje u bolnici. Ubrzo potom Vrhovec je proveo tri tjedna u KBC-u Sestre milosrdnice u Zagrebu.

Najteža dva mjeseca

Iako se prestrašio bolnice već prvi dan i bio skeptičan, liječenje mu je, kaže, puno pomoglo. U bolnici je dočekao Božić i novu 2013. godinu, a zimu je proveo ne radeći, kod kuće. Svi su ukućani imali razumijevanja i pomagali mu, a najviše supruga i djeca. Srećom, nekih posljedica na zdravlje njegov organizam još nije osjetio.

- Najteže razdoblje apstinencije bila su mi prva dva mjeseca. Sada već više od dvije godine ne pijem i lijepo mi je - uvjerava nas danas i podučava kako čovjek ne smije slušati tuđa predbacivanja i provokacije. Šira okolina mu, naime, nije pružila podršku, naprotiv. Predbacivali su mu da sluša ženu, da je slabić, kukavica... Nakon dolaska iz bolnice trudio se ne slušati takve provokacije ponavljajući stalno u sebi - vi ćete doći na moje, a ja na vaše više ne budem.

Danas već svi znaju da je apstinent i zadirkivanja su prestala. Više se ne druži s onima s kojima se opijao. Radi kod drugog poslodavca koji, kao i kolege, ne zna za njegov nekadašnji problem. U novoj radnoj sredini alkohol je strogo zabranjen. Kontrole su česte, a kazne drastične. Nakon dvije opomene za radnika i novčane kazne za poslodavca moguć je i otkaz.

Tjedni sastanci

Svakog ponedjeljka Marijan ide sa suprugom i djecom u Klub liječenih alkoholičara. Dok se djeca igraju, odrasli rješavaju svoje probleme, dogovaraju izlete i večeri poezije, odlaske na skupštine drugih klubova...

- Divim se ljudima koji godinama ne piju i mislim: kad su oni uspjeli, zašto ne bih i ja - zadovoljno nastavlja Vrhovec, a socijalni radnik Postonjski dodaje: - U klubu stariji apstinenti svojim primjerom i savjetima pomažu mlađima da ostanu dosljedni i pridonose promjeni životnog stila članova kluba i njihovih obitelji.

Za svoje napore Marijan je, uz još dvoje članova, dobio pisano priznanje od Kluba liječenih alkoholičara Jezera iz Bedekovčine za dvije godine apstinencije. Priznanja se do pete godine uspješnog apstiniranja dijele svake godine, a nakon toga svakih pet godina. A to stvarno treba zaslužiti.