Barbarski običaj ubija 20.000 žena svake godine

Ubojstvo 20 tisuća žena godišnje u ime “časti” jedan je od posljednjih preostalih tabua, koji ne zahvaća samo Bliski istok, već se širi svijetom poput virusa. Detalji ubojstava koja su nevjerojatno okrutna - žene se spaljuju, kamenuju do smrti, dave, zakapaju žive i odrubljuju im se glave - sramotni su i barbarski. Grupe za zaštitu žena na Bliskom istoku i u jugozapadnoj Aziji smatraju da je žrtava bar četiri puta više od brojki Ujedinjenih naroda. Oni govore o pet tisuća ubojstava iz časti godišnje, a smatra se da se ipak radi o 20 tisuća.

Sve češća praksa

Većina žrtava jako su mlade, tinejdžerice, ubijene zbog sulude tradicije koja seže stoljećima unazad, ali se poput kuge proširila preko pola zemaljske kugle. Desetomjesečna istraga britanskih novina The Independent u Jordanu, Pakistanu, Egiptu, u Gazi i na Zapadnoj obali otkrila je zastrašujuće detalje.

Muškarci se također ubijaju zbog časti. Premda se smatra da je to najčešće praksa u muslimanskim društvima, i kršćani i hindusi sve se više okreću toj ludosti, bez obzira na to što smo u 21. stoljeću. Čast obitelji, društava i plemena nadilazi religije i ljudsku samilost. Broj žrtava zaklanih u ime časti, prema podacima ženskih grupa, udruga za zaštitu ljudskih prava, Amnesty Internationala i novinskih izvora, povećava se svake godine.

Smrt pod kokošinjcem

Irački Kurdi, Palestinci u Jordanu, Pakistan i Turska te Egipat, koji uporno taji podatke, imaju najviše ubojstava iz časti. No, ona znatno rastu i u Velikoj Britaniji, Belgiji, Rusiji, Kanadi i mnogim drugim zemljama. Vlasti i sudovi diljem Bliskog istoka često, međutim, takva ubojstva otpisuju kao samoubojstva i pravda ostaje visjeti negdje u zraku.

Vrlo je teško ostati hladan na golem broj i surovost ovih zločina. Kako, primjerice, reagirati kad čujete priču o muškarcu iz Jordana koji je silovao svoju kćer i potom je - kad je zatrudnjela - ubio kako bi sačuvao “čast” obitelji? Ili na jednog “divnog” turskog tatu koji je svoju 16-godišnju kćer Medine Mehmi živu zakopao ispod kokošinjca?

Njezino tijelo nađeno je nakon 40 dana, umrla je u potpunoj agoniji zavezanih ruku. Slučaj 13-godišnje Aishe Ibrahim Duhulow iz Somalije od prije dvije godine osobito je okrutan. Ona je odvučena u rupu iskopanu u zemlju pred tisuću ljudi te su je, dok je vrištala: “Ne želim umrijeti”, zakopali do vrata. Zatim ju je 50 odraslih muškaraca gađalo kamenjem u glavu. Kad su je otkopali i, na njihovo zaprepaštenje, otkrili da još diše, vratili su je u rupu kako bi je dokrajčili. Njen grijeh? Silovala su je trojica muškarca, što je obitelj odlučila prijaviti militantnim snagama Al-Shabab pokreta.

Ta islamistička pobunjenička skupina kontrolira većinu južnog i centralnog dijela Somalije, uključujući i veći dio glavnoga grada Mogadišua, gdje su uveli najrigorozniji oblik šerijatskog zakona. Prošle je godine sudac Al-Shabab pokreta osudio ženu na smrti kamenovanjem zbog preljuba. Njen je ljubavnik dobio 100 udaraca bičem. Imena žrtava ne znaju se uvijek, jer se pomno skrivaju, tek poneka dođu do ušiju šire javnosti. Neki se zgroze, neki ne vjeruju, jer je teško povjerovati da se tako nešto može dogoditi u doba tehnološke superiornosti ljudske rase i odlaska u svemir.

Kruti stav političara

Prije dvije godine, u ljeto 2008., tri mjeseca nakon što je NASA primila signal da se svemirska misija uspješno spustila na Mars te da na Crvenom planetu ima vode, u Pakistanu se odvijao mračni srednji vijek. Tri tinejdžerice, Hameeda, Raheema i Fauzia, prebijene su i zatim žive bačene u rupu, gdje su prekrivene kamenjem. Kad su se dvije starije žene, od 38 i 45 godina pobunile zbog okrutnosti, zadesila ih je ista sudbina. Mlade djevojke jedino su izrazile želju da same sebi izaberu muževe. U pakistanskom parlamentu zastupnik Israullah Zehri objasnio je kako se radi o “drevnoj tradiciji” koju će i dalje nastaviti braniti. Silovanja se također koriste kao kazna za zločine iz časti.

Kažnjena zbog brata

U selu kraj indijskoga Punjaba plemensko je vijeće 2002. godine ustvrdilo da je 11-godišnji Abdul Shakoor iz plemena Gujar šetao bez pratnje sa 30-godišnjom ženom iz susjednog plemena Mastoi. Pleme Mastoi po njihovu je mišljenju bilo “obečašćeno”. Starješine su smislili monstruozan način kako vratiti čast: dječakova 18-godišnja sestra Mukhtaran Bibi treba biti silovana.

Masovno. Četvorica muškaraca, uključujući i jednog od starješina, odvukla su Mukhtaran u kolibu. Stotinu drugih muškaraca vani je navijalo i smijalo se. Potom su je prisilili da gola hoda kroz selo do svoga doma. Napadi kiselinom također su vrlo popularni. Prije devet godina Pakistanac Bilal Khar polio je suprugu Fakhre Yunus kiselinom po licu, i to nakon što ga je napustila te se vratila majci. Kiselina joj se spržila usne i kosu, otopila grudi i uši, a lice joj se pretvorilo u “rastopljenu gumu”.

Udruga za zaštitu ljudskih prava bilježi više od tisuću ubojstava iz časti u Pakistanu te se čini da ta zemlja ima najvišu brojku crnih umorstava. No, mnoge od zemalja uopće ne prijavljuju sramotne zločine. Turska bi mogla biti na drugome mjestu, iako policijske brojke govore o 480 ubojstava između 2000. i 2006. Vjeruje se i kako je u tri kurdske pokrajine u Iraku između 1991. i 2007. ubijeno 12 i pol tisuća žena. U Jordanu, gdje kršćanska zajednica ima više od pet milijuna ljudi, organizacije za zaštitu ženskih prava navode da je više ubojstava iz časti nego kod muslimana.

Samo vrh piramide

Najčešće zato što se kršćanske djevojke žele udati za muslimane. Svim tim “časnim izvršiteljima” jedna je zajednička iskrivljena misao u glavi: bolje da umre jedna osoba nego da cijela obitelj umre od srama. A sve to se nastavlja na palestinskim teritorijima, u Libanonu, Siriji, Afganistanu, Bangladešu. U Čečeniji je predsjednik Ramzan Kadirov, bivši pobunjenik, s ponosom rekao kako ohrabruje muškarce da ubijaju zbog časti. Kad je sedam žena u Groznom nađeno upucano u glavu i grudi, bez ikakvih je dokaza, ne znajući uopće tko su one, rekao da su sigurno ubijene zbog “nemoralnog života”.

Ubojstva se događaju i diljem Zapada, gdje imigranti sa sobom nose teret okrutnih tradicija. U belgijskom gradu Charleroiju brat je ubio Sadiju Sheikh jer se odbila udati za Pakistanca kojeg joj je odabrala obitelj, u predgrađu Toronta svoju je buduću snahu Amandeep, podrijetlom iz Punjaba, ubio nesuđeni svekar jer nije htjela njegova sina. Svi ovi primjeri samo su vrh piramide, tek mali izbor horor-priča iz cijeloga svijeta koje dokazuju kako se otrovni virus sumanutosti, koji bi trebao biti prepoznat kao masovno ubojstvo, nezaustavljivo širi.