ZORAN FERIĆ 'Imam osjećaj da sam se zakopao u moju radnu sobu, vrijeme je da izađem iz nje i da nešto radim i na tzv. javnom polju'

Novi predsjednik Društva hrvatskih pisaca Zoran Ferić kaže da će mu prvi posao biti ovih dana zakazani sastanak u Ministarstvu kulture, razgovarat će o programima za DHP.

Potom, namjerava se uhvatiti otvaranja novih rezidencija za pisce. I onih kod nas i gledati da poveća razmjenu hrvatskih pisaca u inozemstvu. Sve je to HDP radio i za mandata Nikole Petkovića, ali Ferić kaže da neke stvari namjerava intenzivirati.

Prije svega sprema se, priča, vidjeti s podružnicama HDP-a u Splitu, Osijeku i Rijeci koji bi se programi mogli odvijati u tim gradovima, “kakve su mogućnosti da započnemo s cjelovitim programom ili strategijom koja bi se zvala popularizacija čitanja i koja bi krenula i prije no što krene službeni Nacionalni program poticanja čitanja.”

Što se književnih rezidencija tiče, Ferić ima ambiciju potaknuti otvaranje rezidencija na nekim otocima. “Ne mogu govoriti o tome prije no što razgovaram s gradonačelnicima i lokalnom upravom, ali mislim da bi od takvih rezidencija svi imali koristi, i lokalna zajednica i pisci. O tome namjeravam pregovarati i s Ministarstvom kulture i s Ministarstvom turizma. Jer na otocima je moguće napraviti vrlo atraktivne rezidencije, tamo bi rado došli pisci iz recimo neke Poljske, Litve, naravno i iz Bosne i Hercegovine, pa domaći pisci, u okviru nekih razmjena”, kaže.

Časopisi

Također, stalo mu je da pet časopisa koje izdaje HDP (Europski glasnik, Književna republika, Poezija, Relations, Tvđa) nađu svoje mjesto na policama knjižara.

Ferić piše puno, objavljuje frekventno. Uz to tridesetak godina radi kao profesor hrvatskog jezika u XVIII. zagrebačkoj gimnaziji. Kad će naći vremena baviti se DHP-om, što mu je sad to trebalo?

“To se sad svi pitaju, ponekad i sam sebe pitam. Kroz ovih par tjedana kako sam se kandidirao za predsjednika HDP-a postalo mi je sasvim jasno da imam potrebu za jednim ovakvim društvenim angažmanom. Imam osjećaj da sam to gotovo u životu propustio, da sam se zakopao u moju radnu sobu, da je vrijeme da izađem iz nje i da nešto radim i na tzv. javnom polju.”

Kako to da je sa 56 godina odlučio izaći iz radne sobe i iz učionice, od tamo gdje je do sad profesionalno davao najveći dio sebe … da je odlučio “proširiti područje borbe”?

Pad prodaje

“Zato što živimo u sve netolerantnijem društvu u kojem su sve glasniji nacionalizam, fundamentalizam i mržnja, u kojem imamo i robovski rad. Gotovo da imamo, da tako kažem, dvije Hrvatske. Događaju se napadi na kulturu jer upravo u kulturi vide neprijatelja i to traje u zadnje dvije i pol godine. To je jak razlog da se čovjek aktivira. Drugi, možda i jači razlog je - stanje čitanja. U nas se, svi znamo, malo čita ili ne čita. Stasala je generacija mladih ljudi koji nemaju običaj čitanja ili čitaju bitno manje. Pogotovo nemaju naviku kupovine knjiga. Ako usporedimo interes koji je vladao za knjigu 2005. i 20018. to je bitno drugačije.

I mediji i sami pisci i, najvažnije, čitatelji su bili neusporedivo zainteresiraniji za knjigu 2005. negoli su danas. To je vidljivo i prostim okom, ne trebaju nam ni ankete, niti statistika. To je ono što znaju izdavači, koliko je pala prodaja knjiga.

Kriza je prvo pogodila knjigu i tiskane medije, drugo pojavili su se alternativni mediji, koji ljudima uzimaju dio vremena, treće čitanje je zanemareno i od strane onih koji su se o tome trebali brinuti - resorno ministarstvo, škole, roditelje. Čitanje je izašlo iz mode, nije cool. Djeca uglavnom počinju puno manje čitati u pubertetu, čitatelje gubimo u šestom razredu osnovne škole pa nadalje. Mislim da bi se raznim angažmanima većine nas mogao vratiti barem dio interesa za čitanje.