Dame i gospodo, zavežite svoje pojaseve! Kucnuo je čas dugo iščekivane debate dvojice intelektualnih superstara našega doba, a vožnja će, nesumnjivo, biti puna turbulencija.
Na lijevoj strani ringa, filozof, kulturni kritičar i psihoanalitičar Slavoj Žižek. Kultna ličnost ljevice zalaže se za “redefiniranje komunizma”, a sam sebe će nazvati “staromodnim marksistom”. Drugi su mu pak kroz desetljeća nadjenuli nadimke poput “najopasnijeg filozofa Zapada” ili “Elvisa kulturalne teorije”. Ispratimo li genealogiju njegove filozofijske misli, susrest ćemo Hegela, Heideggera, Marxa, zatim predstavnike Frankfurtske škole, ali i velike psihoanalitičare dvadesetog stoljeća, posebice Jacquesa Lacana.
Zvijezda youtubea
S desne strane ringa, Jordan Peterson, donedavno “samo” kanadski klinički psiholog i profesor na Sveučilištu u Torontu. Peterson se otkrivši YouTube lansirao u zvijezde, s druge strane spektra nego što je Žižekov. Oštro kritizira političku korektnost i identitetske politike ljevice, a pritom dijeli životne savjete i razotkriva laži “kulturnog marksizma” te postmoderne. Konkretan je i prijemčiv u svome izrazu, a upire prstom bez zadrške u progresivne društvene pokrete i njihove manifestacije (recimo, LGBT + prava i #MeToo pokret), za koje smatra kako su navođeni zlim marksističkim silama koje prijete “iznutra” (sveučilišta, kultura, mediji) slobodi govora i slobodnom društvu kakvo poznajemo.
I dok je Žižekova uloga ona bradatog, salonskog filozofa koji se opire kapitalizmu, spajajući pritom u svojim radovima (post)marksističku teoriju s popkulturnim fenomenima i primjerima, Petersonova je uloga nešto atraktivnija mlađoj, milenijskoj populaciji - onoj koja ne nalazi vremena za kritičku teoriju, Lacana, Gramscija, opskurne filmove i hermetične filozofske knjižurine. Na javnoj intelektualnoj sceni uspjelo mu je zauzeti ulogu racionalnog znanstvenika, koji smirenom argumentacijom u tek nekoliko YouTube minuta uništava stavove histeričnih ljevičara u rasponu od studenata, aktivista, feministkinja pa sve do lijevih novinarskih i voditeljskih zvijezda. Sam će za sebe reći kako nije desno, već prati tradiciju klasičnog liberalizma, no očito je kako većina njegovih obožavatelja stiže upravo iz tog spektra. Njegova sljedba na YouTubeu i Twitteru broji se u milijunima, a fanovi obožavaju dijeliti videa s naslovima poput “Jordan Peterson uništava islam u 15 sekundi” ili “Pogledajte kako Jordan Peterson uništava ljevičarsku voditeljicu”.
Pravila za život
U svom portfelju nema pedeset naslova kao Žižek, no ima bestseler iz 2018. godine, “12 pravila za život: protuotrov kaosu”. Petersonov je diskurs u toj knjizi izuzetno narcistički, a većina njegovih pravila su savjeti usmjereni prema individui koja se treba prije brinuti o sebi, ne zamarajući se pretjerano društvenim ili ekonomskim odnosima. Samo na ovoj točki se udaljuje na tisuće kilometara od Žižeka i filozofijske tradicije na koju se ovaj naslanja.
Razlozi popularnosti
Svojom žestokom kritikom marksizma izazvao je reakciju marksističkog veterana Žižeka, koji je iskritizirao njegovu retoriku u kolumni za The Independent. Taj je tekst bio objavljen u veljači 2018. godine, a u njemu je detektirao nesređenost ljevičarske politike kao glavni razlog Petersonove goleme popularnosti. Optužio ga je, između ostalog, i za iznošenje “parcijalnih istina”, koje su oblikovane tako da odgovaraju najprivilegiranijim pojedincima u društvu.
Kolumna je dirnula Petersona koji je putem Twittera pozvao Žižeka na debatu. Ovaj je poziv prihvatio, a čim su se pojavile prve glasine oko filozofskog meča, fanovi s obje strane su poludjeli. Dan velikog okršaja je stigao i večeras se Žižek i Peterson sastaju u Torontu gdje će voditi raspravu pred 3000 ljudi, koji su za ovaj intelektualni okršaj izdvojili od 500 do 1500 dolara. Ulaznice su, unatoč cijeni, bile rasprodane u kratkom roku. Tema je debate “Što zaista vodi sreći - kapitalizam ili marksizam?”, sa Žižekom koji brani marksističke stavove, i Petersonom koji stoji na kapitalističkoj strani.
Želite li ovu vruću debatu gledati u live prijenosu, za to ćete morati izdvojiti 15-ak dolara. Znači li to da je kapitalizam pobijedio i prije same debate?
U borbi protiv kapitalizma moramo prihvatiti njegove taktike, odgovorio bi lakonski Žižek. Za nešto više od toga, morat ćemo sačekati ovaj intelektualni okršaj.
Jordan Peterson: Pogled na abortus, žene i lijevicu iz "kapitalističke vizure"
“Ne uspoređuj sebe s drugima; uspoređuj se s čovjekom koji si bio jučer.”
“Teže je vladati sobom, nego vladati čitavim gradom.”
“Nitko se nikada ne izvlači tek tako. Zato, preuzmi kontrolu nad svojim životom.”
“Žene žele muškarce koji su kompetentni i moćni. Pritom ne mislim na moć tiranijske kontrole nad drugim. To nije moć, to je korupcija.”
“Imam nešto zajedničko s nacistima, opirem se radikalnoj ljevici. A kada se danas opirete radikalnoj ljevici, postajete dijelom jedne velike grupe, koja uključuje i naciste.”
“Abortus je pogrešan, to je očigledno.”
“Nije dobro da vlada ulazi previše u domenu obitelji. To je neprikladno.”
“Radikalna ljevica je na temi roda i spola napala jezik, žele nam diktirati što smijemo, a što ne smijemo govoriti!”
“Sloboda govora je preduvjet civiliziranog društva, a ona podrazumijeva da možemo ratovati riječima.”
Slavoj Žižek: Provokativni stavovi o komunizmu, holokaustu i sreći
“U suvremenim su društvima cinični odmak, smijeh, ironija takoreći dio igre. Vladajuću ideologiju ne treba shvatiti ozbiljno ili doslovno.”
“Pripadnost društvu uključuje paradoksalnu točku u kojoj je svakome od nas naređeno da slobodno izabere ono što nam je ionako već nametnuto.”
“Ne činiti ništa ponekad je najnasilnije što možemo učiniti.”
“Sreća nikada nije bila bitna. Problem je što ne znamo što zapravo želimo. Ne čini nas sretnima dobiti što želimo, već da sanjamo o tome. Pravi majstori nikada nisu sretni, sreća je za robove.”
“Ja sam onaj kojeg bismo generalno mogli nazvati antikapitalistom. Ali, sumnjivi su mi oni stari ljevičari koji se fokusiraju isključivo na SAD. Što je s kineskim neokolonijalizmom? Zašto ljevica šuti o tome? Kada to spomenem, njih to živcira. Pa dobro!”
“Trebali bismo proučavati razna ograničenja koja leže ispod takozvane slobode tiska na Zapadu. Recimo, holokaust, ne uzima li se on kao sveta i nedodirljiva činjenica?”
“Komunizam će pobijediti.”