Često mi se čini kako sam sve najvažnije knjige pročitala ljeti. Mora da je to zbog vrućine i razdoblja samoće kojih je u tom godišnjem dobu, pogotovo kada sam bila mlada, bilo napretek. Jednog je ljeta tako tata, a ja sam bila negdje na prijelazu iz osnovne u srednju školu, donio iz Zagreba kao svoju ljetnu literaturu Jungovu "Psihologiju i alkemiju". Nisam puno toga razumjela, no bila sam fascinirana tom psihoanalitičkom mistikom. Knjigu sam mu neprestano krala i neumorno listala, a slojevi značenja su se, posve nesvjesno, naravno, taložili u mojoj mladenačkoj i osjetljivoj glavi.
"Braću Karamazove" Dostojevskog sam također savladala jednog ljeta, baš kao i "Doktora Fausta" Thomasa Manna. Vjerojatno bi se...