Amoz Oz, koliko god to danas bilo ponešto
zaboravljeno, nije oduvijek bio omiljen kod izraelske književne
kritike, i to ne samo kod političkih oponenata. Doduše, pitanje
je nije li to dvoje koji put povezano, desno orijentirani dio
tamošnje javnosti, ako je i cijenio Oza kao pisca, nije mu
zaboravio njegove ljevičarske, pacifističke političke stavove,
među njima je bilo i onih koji su pisali književne kritike,
ponekad moguće ponešto obojene i političkim razilaženjima. O
tome je, konačno, štošta već napisano.
Kritičari su zadnji put sasjekli Oza koncem 1990-ih, prije nego
što je objavio antologijsku “Priču o ljubavi i tmini”,
poslije toga sjeo je na tron izraelske suvremene književne
produkcije, desetljećima poslije bio na “stalnoj”...