Postoji na našoj knjiškoj sceni urednik za kojeg se šaljivo kaže da je poznatiji od većine svojih autora. Za Viskovića se može reći upravo suprotno. Osim kao enciklopedijski i časopisni urednik, potpisan je u impresumu niza autobiografija naših važnih ili poznatih faca. No, sigurna sam da mu je, usprkos tome što mu ne nedostaje samopouzdanja, jasno koliko je lik urednika podložan zaboravu. Vjerojatno je to bio razlog zašto su neki naši (nekoć) slavni urednici u poznim godinama imali potrebu pisati o sebi. Ipak, Viskovića će ova kultura još neko vrijeme pamtiti kao agilnog urednika kultnih leksikografskih izdanja. Beletristika "pleše jedno ljeto", enciklopedijama se vraćamo.
Velimir je vehementan. I u osmom desetljeću. Uostalom, mora biti:...