Uvijek mi je najgore izvještavati o zločinima u kojima su žrtve djeca. Teško je biti emocionalno distanciran, a to je nužno radi objektivnog izvještavanja, jer se nakon izlaska iz sudnice ili izvještavanja s mjesta zločina osjećate kao da je netko iz vas isisao svu energiju. Sudnicu napuštate s grčem u želucu. Javnost od novinara očekuje da bude na tragu njezina suda, a najradije bi onoga tko digne ruku na dijete vidjela pred streljačkim vodom ili na električnoj stolici.
Znatiželja je ipak bila jača od prvotne namjere da se ostavim čitanja nakon što sam na koricama "Zatvorenika" (Mozaik knjiga) pročitao da je žrtva šestogodišnji dječak. Ipak, obzirom da je fikcija, intrigantno je bilo početi čitati psihološki triler Sebastiana Fitzeka,...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....