Američka spisateljica talijanskog podrijetla, 49-godišnja Danielle Trussoni, diplomirala je povijest i engleski jezik, stekla titulu magistre u području pisanja fikcije, autorica je 10 najprodavanijih romana prema The New York Timesu, USA Todayu i The Sunday Timesu, idejna je začetnica i kreatorica Writerlyja, tjednog podcasta o umjetnosti i pisanju, članica žirija za dodjelu nagrade Pulitzer za fikciju... Romani su joj prevedeni na 33 jezika, a aktualni "Majstor zagonetki" uzbudljiv je triler o protagonistu Mikeu Brinku, koji se hvata u koštac s misterijem drevne religijske šifre koja će otkriti šokantne tajne o svemiru, tehnologiji i sudbini čovječanstva. Hrvatski prijevod, za koji je zaslužan Dražen Čulić, objavila je izdavačka kuća Stilus knjiga, a sve o novom hitu, koji se čita u jednom dahu, u ekskluzivnom intervjuu otkrila nam je sama Danielle Trussoni, čije remek-djelo spisateljica Angie Kim opisuje kao "kombinaciju "Da Vincijeva koda" Dana Browna, "Nijeme pacijentice" Alex Michaelides, prstohvata Stephena Kinga i divnog pisanja".
Što vas je inspiriralo za stvaranje lika Mikea Brinka? Kako biste ga opisali i predstavili čitateljima koji će vašu knjigu tek uzeti u ruke?
- Mike Brink je, prema naslovu knjige, majstor zagonetke. Kad ga upoznamo, on je svjetski poznati zagonetač, ima 32 godine i pozvan je u ženski zatvor kako bi pomogao dekodirati tajanstvenu šifru koju je nacrtala jedna od zatvorenica. Inače, Brink je osvojio više svjetskih prvenstava, konstruktor je zagonetki za The New York Times i krase ga sposobnosti kakve ima malo ljudi na svijetu. Ali nije uvijek bio takav. Kao tinejdžer bio je iznimno perspektivan nogometaš od kojeg se očekivalo da igra profesionalni nogomet. Ali traumatska ozljeda mozga sve je promijenila i on je razvio nešto što se zove Savantov sindrom, stvaran poremećaj koji mijenja mozak. U slučaju Mikea Brinka, on ima nevjerojatnu sposobnost rješavanja složenih matematičkih problema, slagalica i svih vrsta zagonetki. Dakle, on je lik koji je nekoć bio vrlo fizički orijentiran, a sad je gotovo u potpunosti cerebralan. On je također netko čiji je mozak nevjerojatno opterećujuć i tko se bori s komunikacijom te povezivanjem s drugim ljudima.
Kad radite na novom književnom djelu, što vam prvo dolazi, radnja ili lik?
- Lik je obično taj koji me inspirira, tako je bilo i s ‘Majstorom zagonetki‘. Ali nisam započela s Mikeom Brinkom. Zapravo je sve krenulo s likom Jess Price, ženom koja crta šifru koju Mike mora riješiti. Počela sam s njom i njezinom situacijom u vili iz 19. stoljeća na sjeveru savezne države New York. To je prilično zastrašujuć dio knjige, ona otkriva tajanstvenu šifru koja joj u biti uništava život. Njezina priča bila mi je zanimljiva jer sam željela istražiti šifru i njezinu povijest, koja se kreće kroz češki Prag 19. stoljeća, pa sve do 13. stoljeća i židovskog mistika, Abrahama Abulafije, koji ju je stvorio.
"Majstor zagonetki" kombinira povijesno i fiktivno. Na koje ste sve načine učili o zagonetkama, drevnim religijskim kodovima, Savantovu sindromu...?
- Volim istraživati i mislim da je to vidljivo u ovom romanu. Jedan od najuzbudljivijih elemenata istraživanja bilo je učenje o sastavljanju zagonetki. Razgovarala sam s puno iznimno talentiranih zagonetača, čak i četverostrukim svjetskim prvakom, zapravo sam i surađivala s nekim od tih konstruktora slagalica na izradi istih za moju knjigu. Također sam puno čitala o Savantovu sindromu i bila sam krajnje fascinirana otkrićem da je to, iako rijedak, stvaran poremećaj koji pogađa ljude. Zamislite da ste normalna osoba, s normalnim kognitivnim sposobnostima, a onda jednog dana doživite nesreću i vaša percepcija odjednom se poboljša. Potrebno je puno prilagodbe za život s tako izvanrednim mozgom. Vjerovala sam da će to iskustvo biti fenomenalno, strašno, fascinantno i traumatično. Sve to što sam saznala bilo mi je toliko zanimljivo da sam na kraju cijelu knjigu formirala oko Savantova sindroma i Mikea Brinka.
Radnja knjige savršeno se poklapa s usponom umjetne inteligencije, čemu već neko vrijeme svjedočimo. Bojite li se njezinih negativnih učinaka na čovječanstvo i našu budućnost? Možda nam se čini nestvarnim, ali scenarij na kraju vaše knjige zapravo je vrlo moguć, pogotovo ako tako moćan alat završi u rukama ljudi koji ne prezaju ni pred čim i imaju dovoljno novca da ostvare svoje potencijalno opasne ideje.
- Zabrinuta sam zbog umjetne inteligencije i utjecaja koji će ona imati na naš svijet. Ne samo u scenarijima sudnjeg dana koje neki ljudi (kao što je Eliezer Yudkowsky) predlažu, već i samo u svakodnevnoj upotrebi umjetne inteligencije koja bi nas potencijalno mogla ostaviti bez ambicije da naučimo pisati ili razmišljati svojom glavom. Mislim da je scenarij iz moje knjige sasvim moguć i da nismo tako daleko od toga da se ovako nešto dogodi.
Jeste li osobno ljubiteljica mozgalica i zagonetki?
- Volim mozgalice, zagonetke te sve vrste zagonetnih i tajanstvenih pitanja. Više sam obožavateljica zagonetki s riječima, nego zagonetki s brojevima jer nisam osobito dobra u matematici. Ali još više od nekoga tko voli zagonetke, ja sam pisac i fascinantno mi je to što je zagonetka poput romana. Pogotovo u žanru misterija ili trilera. Sve započinje intrigantnim konceptom ili pitanjem, a roman se sastoji od sastavljanja dijelova i pronalaženja zadovoljavajućeg zaključka. A to je ono što vam stvarno dobra zagonetka čini. Kad sam počela pisati o zagonetkama, otkrila sam da to odražava moje vlastito iskustvo romanopisca.
Imate li osobnih iskustva sa zazivanjem duhova? Mnogi su to radili kao djeca, iz puke znatiželje, ali i danas osjećaju nelagodu i neku vrstu straha kad se toga sjete.
- Ne, ja osobno nemam iskustva s tim. Ali bila sam književna kolumnistica za New York Times pet godina - pisala sam kolumnu pod nazivom ‘Dark Matters‘, a knjige koje sam recenzirala bile su mračne, okultne, ezoterične, horor romani. Mislim da se nešto od toga prenijelo i na ovu knjigu. Osim toga, fascinirana sam poviješću ezoterične misli, religije i načina na koje pronalazimo odgovore za stvarnost u duhovnosti. Ovo je veliki dio ove knjige. Također i nastavka u serijalu koji slijedi.
Kako se porculanska lutka Violaine uklopila u knjigu, što vas je inspiriralo za taj dio?
- Zapravo sam od prabake naslijedila porculansku lutku koja jako sliči Violaine. Dugo sam željela upotrijebiti porculansku lutku u romanu i nikako nisam mogla smisliti kako to učiniti. Osjećala sam da je upravo ona savršeno sredstvo za ovu misteriju. Također sam jako uživala istražujući povijest porculana i izrade lutaka općenito, što je velik dio ove knjige.
Svi likovi u knjizi imaju puno više slojeva nego što se čini na prvu, nije sve crno-bijelo, čak vam i negativac Cam Putney na neki način postane drag i uvuče vam se pod kožu kad malo bolje upoznate njegovu pozadinu. Kako dobivate tu čarobnu slojevitost likova?
- Osobnost i narav jako su mi važni. Ovaj roman je brzi triler s puno zamršene radnje. Ali također je usredotočen na zanimljive, složene likove. Ako pročitam roman u kojemu likovi nisu zanimljivi, taj roman ne ostane dugo u meni. Čitam romane kako bih mogla susresti zanimljive ljude iz različitih krajeva, one koji misle drugačije od mene.
Kako se radnja knjige razvija, u nju ulaze kabala i Abraham Abulafia, kontroverzna i stvarna osoba, židovski ekstatički kabalist i mistik, osnivač škole proročke kabale. Kako ste se odlučili za taj element?
- Fascinirana sam kabalom i poviješću religije te načinom na koji se ona odvaja od duhovnosti. U ‘Majstoru zagonetki‘ željela sam povezati drevne religijske koncepte s budućnošću i smatrala sam da je šifra koju crta Abraham Abulafia savršena ‘posuda‘ za to. Sviđa mi se ideja o tome da je ljudska misao povezana kroz vrijeme i prostor, da bi netko tko je živio u 13. stoljeću (poput Abulafije) mogao utjecati na naš današnji svijet i budućnost. Jedan od mojih čitatelja rekao je kako ova knjiga povezuje drevnu magiju s magijom budućnosti, mislim da je to prilično savršen način opis.
Željno iščekujemo nastavak, ‘The Puzzle Box‘. Možete li nam već otkriti neke detalje o novoj knjizi? Ako se ne varam, Mike će se u njoj naći u Japanu. I vi ste svojedobno živjeli ondje, ali i na mnogim drugim mjestima. Utječe li ta činjenica na vašu kreativnost i kako?
- Da, upravo tako, ‘The Puzzle Box‘ smještena je u Japan. Mike Brink pozvan je u Carsku palaču u Tokiju kako bi otvorio kutiju slagalica iz 19. stoljeća koju je stvorio car Meiji. Kutija je najkompliciranija i najteža puzzle kutija u svijetu, niz majstora zagonetki pokušao ju je otvoriti, ali nisu uspjeli. Naravno, Mike Brink najbolji je majstor slagalica i spreman je za izazov. Živjela sam u Japanu dvije godine kad mi je bilo 20. To je jako utjecalo na mene i dalo mi samopouzdanje da mogu pisati o tome. Japan je iznimno zanimljiva i složena zemlja, potrebne su godine kako bi stvarno mogli početi razumijevati tu tradiciju, jezik i kulturu. Život u Japanu promijenio me na osobnoj razini, kao i svako mjesto u kojemu živim. Živjela sam i u Engleskoj, Bugarskoj, Francuskoj, Sjedinjenim Državama, a sad sam u Meksiku. U duši sam nomad i neizmjerno volim upoznavati nove ljude u različitim kulturama. Mislim da su sve moje knjige inspirirane mojim putovanjima. Zaista vjerujem da ne bih bila pisac kakav jesam da nisam putovala i živjela na tolikim mjestima.
Biste li voljeli vidjeti svoje knjige u ekraniziranoj verziji i kojim glumcima biste dodijelili glavne uloge?
- Mike Brink bio bi divan kao junak TV serije jer ga njegova komplicirana osobnost i sposobnosti rješavanja zagonetki čine vrlo dramatičnim. Nemam nikakvih ideja o glumcima, mislim da bi Mike Brink mogao zahtijevati nekoga koga prije još nisam vidjela!
I za kraj, možete li nam reći koje tri knjige koje ste nedavno pročitali su vas posebno oduševile i zašto?
U ovima sam posebno uživala - ‘The Memory Man‘ Davida Baldaccija, čiji lik ima slično stanje kao Mike Brink, što uopće nisam znala kad sam pisala ‘Majstora zagonetke‘. Svoju knjigu poslala sam Baldacciju, koji mi je napisao kako se i on zanima za savantizam. Zatim ‘Novelist as Vocation‘ Harukija Murakamija, knjiga koja je fascinantan prozor u život drugoga pisca, a posebno u svakodnevnu rutinu i postupke nekoga čijem se radu jako divim. Ako volite pisati, ovo je sjajna knjiga eseja. I za kraj, ‘Silver Nitrate‘ Silvije Moreno-Garcije. Ovu meksičko-kanadsku autoricu, koja na engleskom jeziku piše o Meksiku, otkrila sam kad sam recenzirala za The New York Times. Rad joj je vrlo spekulativan i prekrasno maštovit, a njezine knjige vode me na drugu stranu meksičke kulture.