TOLKIEN Hoće li seksualni skandal i bojkot obitelji zasjeniti filmsku priču o mladosti slavnog autora 'Hobita'

Za koji dan, u Velikoj Britaniji trećeg, a širom svijeta desetog svibnja, u kina stiže biografski film o J.R.R. Tolkienu, jednostavno naslovljen - “Tolkien”.

“Tolkiena” je režirao poznati finski filmaš Thomas Dome Karukoski.

Netom prije no što je krenuo raditi “Tolkiena” Karukoski je režirao “Tom of Finland”, priču nastalu po životu jednog od najpoznatijih Finaca, Touku Laaksonenu, poznatijem pod nazivom Tom of Finland, umjetniku znanom po hipermaskuliziranim erotskim crtežima i borcu za prava LGBT zajednice.

Thomas Dome Karukoski Tolkiena je počeo čitati u djetinjstvu ne bi li pobjegao u svijet mašte, maknuo se od učenika u školi koji su ga godinama ponižavali i maltretirali. Bio je žrtva vršnjačkog nasilja kojoj su upravo Tolkienove knjige pomogle da prebrodi te teške godine u osnovnoj školi.

Autori scenarija David Glesson i Stephen Beresford fokusirali su se na piščev život prije no što je napisao “Međuzemlje”, film se bavi Tolkienovim djetinjstvom i ranom mladosti, priča o odrastanju, prijateljima, dječačkom zaljubljivanju i umjetničkim porivu koji je dobio družeći se s neuklopljenom grupicom u školi King Edward. Govori i o Tolkienovim danima u Prvom svjetskom ratu.

Tri prijatelja

Tolkiena igra britanski glumac Nicholas Hoult kojem ovo nije prva uloga pisca. Prije dvije godine Hoult je glumio J.D.Salignera u “Rebel in the Rye”. Edith Bratt u filmu je Lilly Collins, Bratt je Tolkienova velika ljubav koja mu je bila prijateljica još iz doba djetinjstva, a kasnije supruga. Edith Bratt autoru je bila i inspiracija za Luthien Tinuviel, kćer vilinskog kralja koji je jedno vrijeme vladao Međuzemljem. Luthien Tinuviel se zaljubljuje u smrtnika Berena. O Luthien i Berenu Tolkien je prvo pisao 1920-ih, pa nastavio 1950-ih, u zbirci priča “Silmarilion”. Tolkien umire, a knjigu je naposljetku, uz velike izmjene, kako je poznato, objavio autorov sin.

Za formativnih Tolkienovih godina bitan mu je bio odnos što ga je imao s tri prijatelja iz škole. Njih četvorica, Tolkien, Christopher Wiseman, R.Q.Gilson i Geoffrey Bache Smith, mladenački priželjkujući da umjetnošću radikalno promijene svijet, u King Edwards školi formirat će “The Club” i “Društvo Barrovian”, kasnije poznate kao T.C.B.S. Tolkien je imao dvanaest godina kad mu je od dijabetesa umrla majka, otac je preminuo nekoliko godina ranije - obitelj nije dočekala da se iz Južne Afrike vrati u Britaniju. Dječak koji je tako rano ostao bez roditelja među tom grupicom u školi osjeća pripadanje, neku vrstu obitelji.

Colm Meaney u filmu igra Francisa Morgana, svećenika i prijatelja Tolkeinove obitelji koji će dječaku biti nekom vrstom zamjene za oca kojega i nije pamtio. Svećenik Morgan tu se nije našao slučajno, pazio je da se obitelj koju je na katolicizam privela majka ne vrati protestantizmu.

Mladog Johna Ronalda Reuela Tolkiena, još dječaka koji je već tad zabavljao izmišljanjem novih riječi, igrajući se jezikom, a potom zaigrana filologa, igra Harry Gilby.

I dok film još nije niti stigao u kina, dodatnu pozornost na ionako iščekivanu filmsku priču o velikom piscu, svratila je njegova obitelj. Ima tome nekoliko dana da su objavili da nisu autorizirali, kao niti na bilo koji način sudjelovali u nastajanju toga što je napravio redatelj i njegov tim. Zaklada J.R.R. Tolkien, iza koje stoji obitelj, kažu, ne podržava sadržaj filma “Tolkien”.

Iz produkcijske kuće Fox Searchlight Pictures poručuju da se “ponose ovim filmom koji se fokusira na rane godine Tolkienova izvanrednog života te se ne bavi temama iz njegovih kasnijih djela.” Dodaju da, makar na projektu nisu surađivali sa Zakladom J.R.R. Tolkien, posve podržavaju i dive se Tolkienu i njegovom velikom doprinosu književnosti.

Problem ekranizacija

John Garth, autor Tolkienove biografije, komentirao je da je stav Zaklade razuman, jer da bi, da su drugačije napravili, zapravo podržali razna tumačenja činjenica iz autorova života te dodaje: “Kao biograf očekujem da ću biti zauzet ispravljanjem novih zabluda koje proizlaze iz filma. Nadam se da će svatko tko uživa u filmu i zainteresiran za Tolkienove formativne godine, pronaći pouzdanu biografiju.”

Obitelj ne samo da nije zadovoljna filmom o Tolkienovom životu, nego ne vole niti ono što je napravljeno po predlošcima njegovih djela.

Dobro je poznato da se Christopher Tolkien, piščev sin, odavno protivi ekranizaciji Tolkienovih djela, prepoznajući u tome komercijalizaciju koja zapravo uništava ono što je njegov otac napravio. Više je puta upozoravao da to predstavlja banalizaciju Tolkienova djela te pisca i njegov opus pretvara u ono što oni nisu.

Peter Jackson, redatelj “Gospodara prstenova” i “Hobita”, prije je upozoravao da se nove ekranizacije neće moći snimati, baš zato što Tolkienova zaklada to ne želi. No, dogodilo se da je Zaklada J.R.R. Tolkien prije dvije godine za 250 milijuna dolara Amazonu prodala prava za novu ekranizaciju koja se očekuje koncem 2021.

Tonski zapis iz 1994.

Ono čega u filmu nema, a što više od 45 godina muči obitelj, slučaj je seksualnog zlostavljanja. Prošle je godine istraga pokazala da je najstariji Tolkienov sin, John Tolkien, u doba dok je bio katolički svećenik u Birminghamu seksualno zlostavljao dječake. Novija istraživanja, piše Guardian, pokazuju da je i on sam kao dijete bio izložen seksualnim napadima te da su se oni događali pod krovom njegove roditeljske kuće. Počinitelj je bio jedan od bliskih prijatelja J.R.R. Tolkiena koji je u to vrijeme bio profesor na Oxfordu.

Postoji tonski zapis koji su preslušali novinari Observera na kojem čovjek za kojeg se tvrdi da je Tolkienov sin govori o njegovom djetinjstvu 1920-ih godina. Tolkien, tad profesor jezika na Oxfordu te na Pembroke College na Cambridgeu, često je oko sebe okupljao prijatelje, među kojima su bili CS Lewis, autor “Narnijskih kronika”, a među njegovim studentima je bio i pjesnik WH Auden.

Svećenik, upitan je li i on bio zlostavljan, na traci je zabilježeno, kaže: “Kad sam bio dječak, oko mene je stalno bio otac i njegovi prijatelji. Gotovo svi do jednog su bili profesori, i znate, poneki od njih prilično čudni... Često bi ti ljudi prenoćili u našoj kući. … Često bih ujutro našao nekoga u mojem krevetu. Češće bih našao nego što ne bih našao … Pa, ne bih želio govoriti imena, samo ću kazati da je ta dotična osoba koju sam jako volio, ne u seksualnom smislu, razumijete, ta bi osoba spavala, sklupčana pored mene kad bih se ujutro probudio. Stvari su se događale noću. Znao sam ja to. Jer, ako se probudite bez pidžame, a obukli ste ju prije spavanja, pitate se, zar ne?” Snimka datira iz lipnja 1994., zabilježio ju je Christopher Carrie, čovjek iz Birminghama koji je kazao da ga je John Tolkien 1956. dva puta napastovao. Prvi put ga je tužio 2001., no svećenik Tolkien je u to doba bio teško bolestan, nije ga stigla pravda. Umro je dvije godine kasnije. Christopher Carrie preminuo je lani, a snimku koju je napravio posjeduje njegova obitelj i odvjetnici. Carrie je dobio izvansudsku naknadu od Katoličke crkve. Odvjetnik Richard Scorer koji je u spomenutom slučaju zastupao žrtve komentirao je: “Prezime Tolkien i status koji je ono imalo u katoličkoj zajednici vjerojatno je svećeniku davalo i veću moć, a on je to u potpunosti iskoristio.” Tolkienova obitelj odbila je komentirati slučaj.