KOSA POSVUDA

Tea Tulić. Sve o jednoj majci, baki i kćeri

ZAGREB - Prva prozna knjiga Riječanke Tee Tulić objavljena je kao rezultat nagrade Prozak koja se dodjeljuje za kratku priču u koprodukciji Zareza i nakladničke kuće Algoritam.

Očito, značenje te nagrade sve je veće jer upravo je ona prošle godine razotkrila Tanju Mravak i njezinu sjajnu zbirku priča “Moramo razgovarati”, aktualnu dobitnicu nagrade Jutarnjeg lista.

Zbirka kratkih priča/crtica “Kosa posvuda” otkriva nam još jednu talentiranu pripovjedačicu koja je već svojim prvijencem uspjela ono što često teško uspijeva i onim iskusnijima - stvoriti distancu prema svome vlastitom tragičnom iskustvu, dovoljnu da se ono uobliči u relevantan, lucidan i kvalitetan književni tekst.

Suočavanje s bolesti

Zbirka proznih fragmenata (koji se uz malo ‘natezanja’ doista mogu čitati i kao roman) bilježi suočavanje pripovjedačice s teškom i neizlječivom bolešću, kasnije i smrću vlastite majke, premda zapravo suptilno i na rubovima ključnog događaja i ‘okidača’ za pisanje ocrtava konture jedne obitelji, međusobnih odnosa njezinih članova i etape djetinjstva i odrastanja koje u novom, tragičnom, kontekstu dobivaju neke druge vizure.

Infantilni modus

Više od same kronologije bolesti, pripovjedačicu, koja opravdano izabire infantilni modus pripovijedanja, zanimaju krhotine prošlosti, slike djetinjstva, kao i uloge bake, majke i kćeri (znakovito fokusiranje na ženske likove u obitelji!) koje se u traumatskoj situaciji počinju izmjenjivati i gubiti svoje čvrste i uobičajene obrise.

“Kosa posvuda” je u prvome redu knjiga o bolesti i smrti bližnjih, ali više od jake teme u njoj fasciniraju britka i inteligentna zapažanja, lucidnost u promišljanju života i teksta i pripovjedna vizura u kojoj uza sve crnilo ima mjesta čak i za humor. Jaka tema, jake emocije, znalačko baratanje njima i odlično odabrana forma pripovijedanja čine ovu, formatom malu, doista velikom knjigom.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 00:44