Trideset i prvog prosinca 1999. godine priredili smo zabavu. Održali smo je u Chobielinu, u vlastelinskoj kući na sjeverozapadu Poljske koju su moj suprug i njegovi roditelji kupili desetljeće prije. U tom trenutku, kada je Poljska bila na pragu priključenja Zapadu, činilo se da smo svi u istoj ekipi. Slagali smo se oko demokracije, oko puta prema napretku i načinu na koji su se stvari odvijale. Taj je trenutak prošao. Gotovo dva desetljeća kasnije, sada bih prešla na drugu stranu ulice da izbjegnem neke od ljudi koji su kod mene slavili Novu godinu.
S druge strane, oni ne samo da bi odbili ući u moju kuću, nego bi im bilo neugodno priznati da su u njoj ikada bili. Zapravo, polovica ljudi s te zabave više ne bi razgovarala s drugom polovicom. Razilaženje je političko, ne osobno. Poljska je sada jedno od najpolariziranijih društava u Europi, a mi smo se našli na suprotnim stranama dubokog rascjepa koji ne prolazi samo kroz nekadašnju poljsku desnicu, već i staru mađarsku desnicu, španjolsku desnicu, francusku desnicu, talijansku desnicu i, uz neke razlike, kroz britansku i američku desnicu", uvodi čitatelja u priču o sumraku liberalne demokracije Anne Applebaum u svojoj knjizi "Sumrak demokracije".
Desetljeća pisanja u vodećim svjetskim medijima, od The Economista i Independenta do The Specatora, promovirale su Anne Applebaum u jednu od najpoznatijih političkih novinarki u današnjem svijetu. Posebno kada se radi o nekadašnjem SSSR-u i Rusiji, gdje je još sredinom 80-ih, kao studentica književnosti i povijesti na Yaleu, provodila ljetne praznike, proučavala tamošnje društvo i učila ruski jezik. Anne Applebaum bila je među prvim novinarima koji su digli glas zbog ruskog uplitanja u izbore u Sjedinjenim Državama i antidemokratskih trendova u Europi, a njezin članak u Atlanticu iz 2018. godine, "Upozorenje iz Europe", ušao je i u finale za nagradu National Magazinea. Inače, nakon sedamnaest godina pisanja kolumni za Washington Post, u siječnju 2020. godine zaposlila se u Atlanticu.
Napisala je tri od kritike prihvaćene i nagrađene povijesne knjige o Sovjetskom Savezu: "Crvena glad", "Željezna zavjesa" i "Gulag", koja je dobila Pulitzerovu nagradu. Koliko dobro poznaje Rusiju i Vladimira Putina, vidi se pregledom njezinih kolumni u kojima je prije nekoliko mjeseci najavljivala da će ruski predsjednik napasti Ukrajinu, ali političari se nisu obazirali na njezina upozorenja. Sada više nitko ne sumnja u njezine najave i često gostuje na CNN-u i u brojnim medijima, kojima je intrigantan i njezin privatni život jer je udana za Radoslawa Sikorskog, nekadašnjeg poljskog ministra vanjskih poslova, a kasnije obrane.
Ovih dana izdavačka kuća Profil objavila je njezinu posljednju knjigu "Sumrak demokracije", u kojoj autorica naširoko objašnjava opasnost od toga da se, uz odgovarajuće uvjete, svako društvo može okrenuti protiv demokracije. Zapravo, ako je vjerovati povijesti, to će se dogoditi svim našim društvima, a tome svjedočimo, tvrdi Anne Applebaum.
Glavna uloga pripada novoj desnici, koja uopće ne želi čuvati niti zadržati postojeće stanje, kao što nastoje klasični konzervativci. U kontinentalnoj Europi nova desnica prezire demokršćane, koji su iskoristili svoju političku utemeljenost u crkvi prilikom osnivanja i stvaranja EU nakon noćne more Drugog svjetskog rata. U Sjedinjenim Državama i Ujedinjenom Kraljevstvu nova desnica se odvojila od staromodnog konzervativizma kakav je zagovarao Burke, koji je bio sumnjičav prema brzim promjenama bilo kojeg oblika. Nova desnica je više boljševička nego burkeanska: ti muškarci i žene žele svrgnuti, zaobići ili potkopati postojeće ustanove i uništiti sadašnji poredak.
Liberalne demokracije uvijek su bile zahtjevne prema svojim građanima: tražile su sudjelovanje, rasprave, napor, borbu. Nad ovime se nadvija tamni oblak. "Sumrak demokracije" je knjiga o novom naraštaju clercsa i novoj realnosti koju oni stvaraju, počevši s nekoliko njih u istočnoj Europi, poput Orbána i Kaczyńskog, preko drukčije, ali paralelne priče u Britaniji, pa Španjolske, te završavajući sa Sjedinjenim Državama. Opisuje ljude u rasponu od ideologa nativizma do visokoumnih političkih esejista; neki od njih pišu sofisticirane knjige, drugi lansiraju viralne teorije zavjere.
Tako današnji engleski konzervativci žele zadržavanje svijeta u kojem Engleska nastavlja igrati povlaštenu ulogu: svijeta u kojem Engleska nije samo obična srednje velika sila poput Francuske ili Njemačke; svijeta u kojem je Engleska posebna - možda čak i nadmoćna. EU je u odlučnom trenutku postala neka vrsta fiksacije nostalgičnih konzervativaca. Potpuno odvojeno od bilo kakvog legitimnog kritiziranja ponašanja i propisa EU - za koje postoje mnogi povodi - "Europa" je mnogima od njih postala utjelovljenje svega što je krenulo loše, objašnjenje jalovosti vladajuće klase, prosječnosti britanske kulture, ružnoće modernog kapitalizma i općeg nedostatka nacionalnog ponosa.
Nekada, u prošlosti, većina političkih razgovora odvijala se u ustanovama, novinskim kolumnama, televizijskim studijima ili u barovima, a sada su se preselili online, u virtualnu stvarnost u kojoj se oni koji pišu i čitaju osjećaju odvojeni i međusobno i od teme kojom se bave, gdje svatko može biti anoniman, a nitko ne mora preuzeti odgovornost za svoje riječi.
"Moguće je da već proživljavamo sumrak demokracije; da naša civilizacija već tone u anarhiju ili tiraniju, čega su se davno bojali drevni filozofi i osnivači Amerike; da novi naraštaj clercsa, zagovornika neliberalnih i autoritarnih ideja, dolazi na vlast u dvadeset i prvom stoljeću, baš kao što se dogodilo u dvadesetom; možda njihova vizija svijeta, rođena u bijesu, srdžbi ili dubokim, mesijanskim snovima, može pobijediti. Možda će nova informatička tehnologija nastaviti podrivati konsenzus i još više podijeliti ljude, povećavajući polarizaciju do točke u kojoj se vladar može odrediti samo nasiljem", upozorava Anne Applebaum.
Anne Applebaum
Sumrak demokracije: Zavodljiv zov autoritarnosti
Profil, 2022, prijevod Dražen Čulić
148str./129 kn
KUPITI