Od nedavno preminulog kritičara, esejista i pisca Igora Mandića u ponedjeljak su se na komemoraciji održanoj u prostorijama Hrvatskog novinarskog društva i u organizaciji Hrvatskog društva pisaca, HND-a i Hrvatskog P.E.N. centra oprostili brojni kolege i prijatelji. Predsjednik HDP-a Zoran Ferić obraćajući se prisutnima naglasio je, među ostalim, kako je jako važno da se Mandića sjećaju oni koji ga vole, ali da je još važnije da ga se sjećaju oni koji ga ne vole. "Jer to mijenja stvari, a Igor Mandić je čitavog života mijenjao stvari", rekao je Ferić.
Predsjednik HND-a Hrvoje Zovko naglasio je kako je Mandić bio jedan od najvažnijih članova te institucije, intelektualac i novinar u punom smislu te riječi, koji se nije nikome dodvoravao, niti jednoj državi ma kolika cijena bila. "Malo je ljudi koji su svojim javnim djelovanjem obilježili ovo društvo i živote mnogih. Bio je intelektualna gromada, britko spisateljsko pero ovih prostora i čovjek koji nije odstupao od svojih stavova i koji se cijeli svoj život borio protiv nacionalizma na području nekadašnje Jugoslavije. On je predstavljao bolju stranu ovoga društva".
Književni kritičar i leksikograf Velimir Visković, koji se s Igorom Mandićem družio zadnjih trideset godina, rekao je kako iza njega ostaje jedan enciklopedijski duh koji je pokrivao golemi raspon - od popularne kulture preko gastronomije do glazbe, televizije i filma te njegov zanimljiv i vrlo osebujan stil. Ocijenio je da su njegove autobiografske knjige sam vrh autobiografske književnosti u Hrvata koje ga predstavljaju ne samo kao vrsnog kritičara i fenomenologa svakodnevice, nego i kao vrhunskog literata, književnika. "Bio je odvažan, hrabar i svoj. Svima je, i onima suprotnih stavova od njegovih, imponirala ta njegova muževnost, ta njegova hrabrost i u krajnjoj liniji taj njegov anarhični liberalizam koji je on u sebi nosio kao svoj prirodni stav prema životu".
Za Dragu Glamuzinu, Mandić je pak bio jedna formativna figura i jedan od ljudi zbog kojih se bavi poslom koji se bavi. Glamuzina je, kako je otkrio, Mandića upoznao dok je još bio urednik u Profilu, a nakon što je prešao u V.B.Z., kao urednik je potpisao njegovu posljednju knjigu "Predsmrtni dnevnik". Prisjetio se da je Mandić tu knjigu, jednu od najprodavanijih V.B.Z.-ovih knjiga domaće proze u posljednjih desetak godina, htio prvotno objaviti nakon smrti, no ipak je na koncu objavljena za njegova života. Kazao je kako je riječ o mračnoj, crnoj knjizi, koja je s jedne strane prizivanje smrti, a s druge otpor smrti.
"Činilo se da je to zadnja knjiga, ali je jednog dana došao da ima ideju za roman, smislio je i naslov "Patnje starog pervertera", otkrio je Glamuzina. "No nije imao više energije i snage za nešto takvo. Uslijedio je nakon toga poziv iz Jutarnjeg za koji je zadnje dvije godine pisao kritike, do samog kraja, sve do svoje smrti. Zadnji tekst je izašao jedan dan prije nego što je umro". Glamuzina je najavio ujedno i Mandićevu 34. knjigu, o kojoj je vodio i svoj zadnji razgovor s njim, a u kojoj će se naći upravo tekstovi za Jutarnji: "Igor Mandić još nije gotov s nama, krajem godine izaći će još jedna njegova knjiga".
