Kao glavni urednik Jutarnjeg lista između dva svjetska rata, od 1926., Josip Horvat je objavljivao neke članke Milutina Cihlara Nehajeva (1880. - 1931.), koji su poslije završili u knjizi.
Poslije autorove smrti, Horvat je zaključio da nema značajnije političke pojave “koju nam Nehajev ne bi naslikao” u “Političkim siluetama”, otkrivajući “nam uzore i pokretače naših zbivanja”. A Ivan Ott, priređivač ovoga izdanja- prvo je izašlo 1945. - ističe da je knjiga dopunjena esejima o Janku Draškoviću, Ljudevitu Gaju, Ivanu i Vladimiru Mažuraniću te o pravašima.
Mimo izvornih citata, Cihlar skuplja pojedinosti koje se drugdje ne mogu naći. Kako saznati da su bana Mažuranića protivnici nazivali “Kamenarom”? “Marjanček” Derenčin bio je tvorac “kaznenog zakona, onda najmodernijeg u Europi”, a imao je “20-ak djece”. Vječito je fićukao Verdija, Rossinija i Bellinija.
Kad je jedan đačić bacio tintarnicu na bana Nikolu Tomašića, ovaj je smijenio šefa policije. Za audijencija nosio je “nemoguće zamazane kapute”. U Grand Hotelu bi izvlačio iz džepa slaninu u papiru.
Frano Supilo “radio je dan i noć, pisao uvodnike i kraj toga obavljao svoj redovni posao, koji ga je do kasnih sati noći vezao uz stolić u bijednoj redakciji Novog lista, što je imala prostor od tri kvadratna metra”. Spominje Cihlar, isto tako, kako je Khuen lažno optužio Davida Starčevića da je “ukrao” neku pipu iz jedne ostavine.
Jednom riječi, jedna od ključnih knjiga za razumijevanje ne samo političke već i kulturalne prošlosti.
