Nizozemca Arnona Grunberga (1971.) već znamo iz dva prijevoda ("Plavi ponedjeljci", 2006., "Tirza", 2017., sve ista prevoditeljica), a njegov roman iz 2004. mala je književna poslastica. Prepoznatljiva lakoća, fina ironija, suzdržana groteska, neurotski očaj likova koji se manje-više nemušto (neuspješno) brane od okrutnosti življenja.
Njegov junak je Jean Baptist Warnke, drugi čovjek u nizozemskoj ambasadi u Limi. Toliko je zadovoljan sobom i životom da je to rubno idiotski. Plaćaju ga da ne radi ništa (zvuči poznato u uhljebistanu?), ambasador je više nego ležeran, to mu je zadnji mandat – valja još manje raditi, najvažnije je na kraju radnog dana popiti vino, posebno dopremljeno diplomatskom poštom. Tako mu dostavljaju i razne vitaminske...