Pet knjiga koje ćemo čitati ove jeseni. Među njima je i novo djelo dobitnice Bookera, Manifest

Andrej Kurkov: Sive pčele (Edicije Božičević, prijevod Kristijan Poklečki)

Ukrajinski pisac Andrej Kurkov ovdašnjoj je publici poznat po više prevedenih romana ("Zakon puža", "Vrtlar iz Očakova", "Preživjeti s pingvinom", "Igra u odrezani prst", "Dobri anđeo smrti"). "Sive pčele" govori o 2014-oj, dva muškarca žive u zoni razdvajanja između ukrajinske vojske i separatističkih snaga. Pčelar Sergej i njegov susjed Paška jedini su ostali u selu u Donjecku. Dvojica prijatelja-neprijatelja žive bez struje, pošte i vijesti, s malo hrane, uz zvukove granatiranja nadajući se da će ratu kraj. Jedini užitak i bliskost Sergeju pružaju pčele.

"Sive pčele"

Georgi Gospodinov: Sva naša tijela (Fraktura, prijevod Ksenija Banović)

Zbirka od stotinu i tri vrlo kratke priče sabrane u zbirci "Sva naša tijela" pokazuju da je bugarski autor majstor ove forme priče. "Sva naša tijela" u izvorniku su objavljena 2018., i te je godine Gospodinova zbirka bila najčitanija knjiga godine u Bugarskoj. Gospodinov bilježi i piše o životu kao takvom. Ove priče su, kako reče Nadežda Radulova, poput kamenčića bačenih u blatnu vodu današnjice gdje oko sebe čitanjem stvaraju koncentrične krugove značenja koja se šire i bistre nam um.

Amin Maalouf, Stijena Taniosa (Ljevak, prijevod: Maja Vukušić Zorica)

Roman za koji je Maalouf početkom 1990-ih dobio Goncourta. Pripovijeda o stijeni u libanonskoj planini koju prati prokletstvo. Pokušavajući vidjeti što leži iza legende piše priče o ljubavi, osveti i političkim intrigama, dijelove ljetopisa s početka 19. stoljeća povezuje sa sjećanjima na doba kada su se sukobljavali tamošnji feudalci, turski sultan i egipatski paša, a putem njih i zapadne sile, opisuje kompleksnost Libanona za doba Osmanlijskog carstva. U romanu je fanatizma, krvi i smrti koji će naposljetku zapečatiti sudbinu likova.

Bernardine Evaristo, Manifest (Profil, prijevod Dragana Vulić Budanko)

Prva crnkinja koja je osvojila Bookera, u "Manifestu", koji dijelom predstavlja njezine memoare, opisuje svoj put, od djetinjstva punog rasizma do pronalaženja umjetnosti kao prostora osobnog rasta i slobode, govori o osnivanju prve kazališne trupe za crnkinje koju je formirala 1980-ih do prvih književnih pokušaja. Evaristo zapravo opisuje kako je ona postala Bernardine Evaristo kakvu svijet danas poznaje, pri tome dajući važne uvide na temu klase, rase, feminizma, seksualnosti, starenja …

Bernardine Evaristo "Manifest"

Eduardo Galeano "Otvorene vene Latinske Amerike" (Iris Illyrica, prijevod Boris Dumančić)

Povijesno-političko-ekonomski esej o povijesti iskorištavanja i pljačkanja Latinske Amerike. Makar napisan prije pedeset godina, s osjetnom marksističkom lupom od koje se sam autor kasnije ogradio, to je i dalje aktualan tekst čije stranice crtaju tlocrt svjetske pljačke resursa, globalne i kontinuirane nepravde koja nije do danas zaustavljena. Galeano priča o ropstvu, kolonijalizmu, neokolonijalizmu, otimačini. Zbog ove je knjige autor je protjeran iz Urugvaja, dugo godina živio u Argentini i Čileu.

"Otvorene vene Latinske Amerike"