Čitamo li danas romane kao da su scenariji za neke buduće filmove ili serije ili ih autori već pišu računajući na moguću ekranizaciju? To mi se pitanje nametnulo nakon što sam pročitala "Eileen", debitantski roman Ottesse Moshfegh, autorice hita "Moja godina odmora i opuštanja". "Eileen" je objavljena 2015. godine (kod nas lani) i autorici je, koja je, treba reći, i hrvatskog podrijetla (majka joj je violinistica iz Zagreba Dubravka Šajfar) odmah donijela svjetski uspjeh - roman je ušao u uži izbor za nagradu Man Booker. Jer Eileen je posve filmski karakter; neprilagođena i usamljena mlada žena koja odrasta u posve disfunkcionalnoj obitelji, radi kao čuvarica u domu za delinkvente i sanja o bijegu u New York. Priču nam iznosi sama...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....