Čitamo li danas romane kao da su scenariji za neke buduće filmove ili serije ili ih autori već pišu računajući na moguću ekranizaciju? To mi se pitanje nametnulo nakon što sam pročitala "Eileen", debitantski roman Ottesse Moshfegh, autorice hita "Moja godina odmora i opuštanja". "Eileen" je objavljena 2015. godine (kod nas lani) i autorici je, koja je, treba reći, i hrvatskog podrijetla (majka joj je violinistica iz Zagreba Dubravka Šajfar) odmah donijela svjetski uspjeh - roman je ušao u uži izbor za nagradu Man Booker. Jer Eileen je posve filmski karakter; neprilagođena i usamljena mlada žena koja odrasta u posve disfunkcionalnoj obitelji, radi kao čuvarica u domu za delinkvente i sanja o bijegu u New York. Priču nam iznosi sama...
Kulturama
Ottessa Moshfegh, američka autorica hrvatskog podrijetla, svoj antipatični lik Eileen pisala je kao za film
Stoga ne čudi da je taj roman doživio i svoju filmsku adaptaciju, koja je s uspjehom prikazana na festivalu u Sundanceu, a sada je očekujemo na nekoj od streaming platformi
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....