Odgovor Lokotaru: Izvrsne animatore svi pozivaju na festivale, ali jesu li zbog toga najbolji?

Književnica Julijana Adamović, autorica iznimnog hvaljenog romana "Divlje guske", komentirala je na svom Facebook profilu natječaj Ministarstva kulture i medija te izjave urednika Krune Lokotara u članku Jutarnjeg lista o tom natječaju.

"Kao prvo, mislim da je ovako ozbiljna stvar zahtijevala javnu raspravu prije nego se sve pretočilo u 'službene kriterije'", napisala je uz ostalo Julijana Adamović odgovarajući Kruni Lokotaru. "Drugo, s obzirom da ne želim sudjelovati u ničemu sličnom, ono što imam za reći (ako me se uopće nešto pita), napisat ću na ovom mjestu ... bez obzira koliko mi to ne trebalo u spisateljskom životu. Jer, budimo iskreni, postao si toliko sveprisutan (a sada je to vezano za samo bodovanje), da bi bilo više nego oportuno truditi se ne pasti ti u nemilost."

Sukob interesa

"Kruno, kad sam pročitala kriterij 'festivali', prvo si mi ti pao na pamet", piše dalje književnica. "Pogodi zašto? Zato što si pokretač i koordinator nekoliko festivala (što je samo po sebi pohvalno, ali u kontekstu priče s bodovanjem i potencijalni sukob interesa), a ujedno si i urednik, pa time i u poziciji da značajno utječeš na izbor autora za te iste festivale odnosno nagrade tih djela. Gotovo jedan književni perpetuum mobile. Ne tvrdim da bi ti taj položaj sveprisutnosti zloupotrebljavao, ali je potpuno normalno da unaprijed isključimo svaku mogućnost ovakve vrste protekcije."

Književni urednik Kruno Lokotar

Darko Tomaš/Cropix

"Osim toga, ova festivalska 'varijabla' u prilično skarednoj matematičkoj formuli za izračunavanje najboljeg književnog djela u godišnjoj produkciji, ima još niz mana", kaže Julijana Adamović. "Osim što postoje 'profesionalni gosti festivala' ili oni koje organizatori pozivaju jer su 'frendači', jer dobro kuhaju ili su izvrsni animatori (što ne mora biti isto što i kvalitetni pisci), postoje i ljudi koji iz niza razloga ne mogu ili, jednostavno, ne žele sudjelovati na festivalima. Neki nemaju vremena (zaposleni su), neki su introverti. A neki nisu u mogućnosti putovati po Hrvatskoj za putni trošak i noćenje, kako se često 'honorira'."

Julijana Adamović komentira i Lokotarov izravan odnosno neizravan utjecaj na žirije:

"Treće, Kruno, ti si preblizu mnogih žirija koji odlučuju o nagradama. Naravno da nisi jedini od takvog utjecaja, ali si javnosti vidljiv i zato takve reakcije. Vodi računa da smo mi još uvijek država (i regija) u kojoj se samo u kuloarima šuška kad u žiriju ili pored žirija sjedi urednik nagrađenog pisca. Još nismo došli do stadija u kojem će to biti sukob interesa, a i malena smo bara, gotovo incestuozna, tako da je iluzija da ćemo uvijek moći izbjeći da nam netko od poznanika ili kolega s kojima smo u boljim/lošijim odnosima odlučuje o vrijednosti djela i pri tome zanemari osobne relacije."

Broj kritika

Julijana Adamović osvrnula se i na broj kritika kao kriterij određivanja toga koje je književno djelo bilo najbolje:

"Varijablu 'kritika' držim važnom, ne samo iz osobnih razloga, jer da se o tome vodilo računa, 2018. Zoran Žmirić sa šleperom kritika ne bi ostao bez stimulacije (a da ne spomenem finale gdje smo oboje sudjelovali, a nagradu je između pet pisaca odnio jedini na čije se djelo kritika nije osvrnula ni prije ni poslije nagrade). Međutim, mislim da je princip bodovanja sulud. Ne samo brojčano vrednovanje svake kritike ili kritike objavljene u određenom časopisu/portalu, već i jednako bodovanje pozitivnih i negativnih kritika. Što bi to značilo? Deseci kritika u superlativima vrijede isto bodova kao i toliko kritičkih razapinjanja?"

"Matematička formula koju si (ste?) predložio (li) ne samo da neće dovesti do objektivizacije procesa, već je potencijalni poligon za zlouporabu i pumpanje bodova iza kojih ne stoji stvarna kvaliteta", zaključila je Julijana Adamović. "Dobro književno djelo nije bilo i nikada neće biti stopostotna garancija da će autor za njega biti i formalno nagrađen. Književnost nije matematika, pa takvo što nije moguće ni u puno uređenijem i manje kvarnom društvu nego što je naše. Dakle, ono što nama treba, nije nikakva excel tablica, već više stručnog integriteta, obraza i poštenja. Stupanj svijesti na kojem ćemo kao članovi povjerenstva/žirija vrednovati isključivo literarnu vrijednost djela (ne politički angažiranu, ne simpatičnost autora, ne to što smo u prijateljskim vezama), a kao autori se s prijezirom odnositi prema povlačenju za rukav člana povjerenstva", piše Julijana Adamović i završava: "Da sam bezobrazna, s obzirom da moć koju si ovim 'pravilnikom' dobio (premda, prilično je imaš i bez njega), mogla sam ovaj traktat skratiti i reći ti kako bi jednostavnije bilo da svake godine samostalno doneseš odluku o tome tko je zaslužio stimulaciju (uštedjeli bi novce za honorare članovima povjerenstva). A da sam pametna, ne bih ništa od ovoga javno napisala, da ti se ne zamjerim, jer odoše mi neki budući bodovi bye bye."