Koliko god se upinjali ratio ustoličiti kao glavnog aktera svih ljudskih mijena, ono što tektonski oblikuje stvarnosne krajolike ljudske povijesti jest banalna, iracionalna hrabrost sagledavanja istine u moru simbola i patetici kalemljenih historija. Teško je odvojiti se, ograditi od kolektivnog, kolektivno definicijski naučenog i uprijeti prstom u imanentnost stanja koje se tijekom vremena samo zaogrtalo drukčijim imenom. Dok gori središnji trg u ukrajinskom Harkivu, dok po ukrajinskim bolnicama uzaludno reanimiraju smrtno ranjenu ukrajinsku dječicu, dok prema ukrajinskom Kijevu gmiže višekilometarska kolona ruskih oklopljenih vozila, tenkova i kamiona s ubojitim, dalekometnim teretom, na pamet mi, ovdje i sada, paradoksalno pada ruski pisac, Vasilij...