Kultura otkazivanja ili "cancel culture" pojam je koji sve češće susrećemo u svjetskim, ali i hrvatskim medijima. Fenomen koji dolazi iz SAD-a i vješto pronalazi svoje mjesto u hrvatskoj javnosti manifestira se u raznim oblicima, a u posljednjih nekoliko godina je niz "problematičnih" javnih ličnosti, od političara do glumaca i profesora, bio suočen sa zabranama pristupanja društvenim mrežama, otkazivanjem televizijskih emisija, filmova, knjiga, glazbenih albuma te izbacivanjem s političkih i profesorskih pozicija te drugih radnih mjesta. Nedavno se na tapeti našao - dnevnik namijenjen djeci.
Ime dječje knjige je "Moja knjiga naj tajni", a atraktivan je dodatak "UV olovka" kojom dijete može pisati tako da se tinta ne vidi, odnosno, vidi se samo pod UV lampom. Knjiga je namijenjena djeci starijoj od šest godina, a ima i dvije stranice na kojima se predlažu šifre koje se mogu slati prijateljima, koje roditelji ne bi mogli razumjeti. Ideja čuvanja tajni u dnevnicima uvriježena je u našoj kulturi već generacijama i dnevnici su uvijek bili popularni kod mlađe populacije, no određena grupa roditelja i nekoliko blogerica su se putem društvenih mreža u 2022. godini odlučili okomiti baš na ovaj simpatični dnevnik i nazvati njegov sadržaj, konkretno UV olovku i tajne šifre, "neprimjerenima".
- Sami smo kao mali štapićima pisali limunovim sokom po papiru pa onda palili stranice kako bismo mogli pročitati tajne poruke. Usput, vjerujem da je ta metoda puno problematičnija od ove, mislim da ne moram objašnjavati zašto - rekla je Sanja Srdić Jungić, voditeljica marketinga i komunikacija Hoću knjigu, koja se suočila s povlačenjem spomenutog dnevnika iz prodaje.
- Hoću knjigu nije imao nikakve veze s proizvodnim procesom ove knjige jer se bavi isključivo prodajom knjiga raznih izdavača, a ne njihovim izdavanjem. One kod nas dolaze u prodaju nakon što ih izdavač odabere sa stranog tržišta ili pak napiše i otisne - objasnila je proces.
Povremeno se, nastavlja, javljaju kritike kvalitete otiska, nedostatka neke stranice ili sličnih fizičkih propusta, no nisu očekivali da će se netko buniti zbog sadržaja knjige, pogotovo ne dnevnika koji je zapravo - dječja slikovnica.
Sanja Srdić Jungić tvrdi da ovo nije prvi takav slučaj i da je pritisak na pojedine autore aktualan svake godine.
- Prije nekoliko je godina u sklopu promjene školskog kurikuluma odjeknula vijest kako su neke knjige prestale biti dio obavezne školske literature, točnije, da su praktički izbačene iz lektire. Kada bi se čovjek malo udubio u tematiku, vidio bi da iste nikad nisu ni bile obavezne, nego su uvijek bile na popisu dodatne literature. No, kako to obično biva na društvenim mrežama, neki su se jako naljutili pa zagovarali povratak knjiga u školsku lektiru. To su zapravo bile knjige koje nikad nisu bile dio obavezne školske lektire - pojasnila je Srdić Jungić te dodala da to što ta knjiga nije bila na popisu obavezne literature ne znači da je sam profesor nije mogao preporučiti ili da je ta knjiga "odjednom postala zabranjena ili nepoželjna", kako se tada tumačilo.
Naime, kulture otkazivanja nisu bili lišeni ni domaći autori, a radilo se o etabliranim imenima, ujedno i profesorima na fakultetu i u gimnaziji, poput Kristiana Novaka i Zorana Ferića. Iz djela tih fakultetskih i gimnazijskih profesora iz konteksta su izvučeni eksplicitni dijelovi te su se na meti "dušebrižnika" našli naši ujedno i najnagrađivaniji moderni pisci. Cilj određene skupine koja ih je htjela "otkazati" bio je izbaciti njihova djela iz školske lektire, kako dalje kaže naša sugovornica.
- Zazivanje izbacivanja knjiga samo zbog jednog spornog dijela, bez da si pročitao cijelu knjigu, a velika većina najvećih protivnika tih knjiga sasvim sigurno ih nije pročitala, pomalo je nakaradno, Kao da zazivaš izbacivanje čokolade iz dućana jer ti se ne sviđa omot, a nisi je ni probao - pojednostavila je Srdić Jungić.
Usprkos navedenom slučaju, smatra da je hrvatsko tržište još uvijek "relativno pošteđeno" cancel kulture. Uz pokušaje otkazivanja knjiga autora poput Novaka i Ferića, naglašava da je Hoću knjigu kao lanac knjižara u nekoliko navrata doživio pritisak zbog raznih naslova, čak i književnih klasika kao što je "Lolita".
- Problematika s ‘Lolitom‘ dogodila se kada smo ovu knjigu, koja se prodaje već gotovo 70 godina, iskoristili za jednu svoju kampanju kojoj je premisa bila ‘Pametni uče na tuđim greškama - pametni čitaju‘. Iskoristili smo zaplete raznih klasika te ih na komičan način predstavili kao greške i objasnili zašto ih je bolje ne ponoviti, odnosno zašto je bolje pročitati knjigu i učiti na tuđim greškama. Primjeri su bili ‘Harry Potter - kletva se može obiti o glavu‘, ‘Tri praščića - neki materijali nisu pogodni za gradnju‘, ali i neke knjige za malo starije čitatelje, poput ‘Ane Karenjine‘, ‘Alkemičara‘ i, naposljetku, ‘Lolite‘ - opisala je situaciju Srdić Jungić.
- Nekolicina blogera tada nam je zamjerila što smo se referirali na odnos Humberta i Lolite, odnosno mnogostruko starijeg muškarca i maloljetne djevojke, s premisom ‘Ne časti je pićem dok ne pokaže osobnu‘. Zbog te rečenice bili smo optuženi za promicanje pedofilije i seksizma te prijavljeni pravobraniteljici za ravnopravnost spolova, a na stranicama blogera pozivalo se na bojkot naših knjižara. Ne samo da rečenica naše kampanje doslovno govori da je pedofilija loša i da se osoba treba uvjeriti da druga osoba s kojom bi popio piće nije maloljetna, nego se radi o knjizi koja nije ni na kakvom zabranjenom popisu, bilo tko je može kupiti i pročitati - objasnila je.