SAMOIZDAVAŠTVO

NOVA IZDAVAČKA REVOLUCIJA Hugh Howey, živi dokaz da pisci mogu bez nakladnika

Samo u Sjedinjenim Državama prošle je godine objavljena 391 tisuća naslova u izdanju samih autora

Neimenovana, po svoj prilici nuklearna, katastrofa uništila je svijet. Preživjeli žive u ogromnom podzemnom gradu, tzv. silosu, bez sjećanja na staru Zemlju. Šerif zajednice Holston odluči prekršiti pravila i zahtijeva da ga se pusti van.

Na njegovo mjesto dolazi drugi kandidat: Juliette, žena iz odjela Mehanike, koja ubrzo shvaća kako je svijet u kojem živi lažan.

To je bio ulaz u priču, odnosno mamac kojim je pisac Hugh Howey 2011. godine privukao tisuće fanova, jednom kad je, koristeći se mogućnostima Amazonovog samoizdavaštva, počeo online objavljivati poglavlje za poglavljem svog serijala “Wool”.

- Nikad se toliko puno ljudi nije zanimalo za moj rad. Pisao sam kao luđak. Ustajao u tri ujutro i pisao prije posla, za vrijeme pauze za ručak...

Dvije godine kasnije serijal u devet nastavaka je završen. Njegova objava iz temelja je preokrenula i život pisca.

Hugh Howey danas je bestseler autor koji je preveden ili se prevodi u 31 zemlji. Serijal u devet nastavaka u knjižare dolazi u obliku tri knjige, a u Hrvatskoj je nedavno u izdanju Znanja objavljen prvi nastavak “Silos”.

Prava za film kupio je 20th Century Fox, scenarij je već napisan, a za režiju je navodno zainteresiran Ridley Scott. Howeyevo gostovanje na Frankfurtskom sajmu knjiga navodilo se, pak, kao jedno od važnijih.

- Nadrealan osjećaj. Kad se priča počela kotrljati, supruga i ja smo se gledali u nevjerici, potpuno zaprepašteni onim što se događa. Prelazilo je granice onog o čemu se uopće udostojiš sanjati. Još uvijek sam zaprepašten svime - nastavlja pisac.

U analizi proteklih godina izdavaštva malo koji trend primjetan je kao porast autora koji su odustali od tradicionalnog izdavaštva i upustili se u vode samoizdavaštva, za što se, dosta zanimljivo, sve češće koristi termin “nezavisno izdavaštvo”.

Samo u SAD-u prošle godine objavljeno je 391 tisuća takvih naslova, što je u odnosu na prethodnu, 2011. godinu, povećanja za gotovo 60 posto.

Sve češće su vijesti o milijunskim predujmima koji takvi autori dobivaju za pravo distribucije u knjižarama, za njih su oformirali zasebne top-liste, a naslovi s tih lista sve češće se recenziraju u novinama - što je donedavno bilo nezamislivo. Samizdate, naime, vezujemo ili uz represivne sisteme, što je zasebna priča, ili za one pisce koje nitko ne želi objaviti.

Hugh Howey svoj prvi roman objavio je na tradicionalan način, u izdanju male izdavačke kuće. I onda se odlučio za samoizdavaštvo. - Shvatio sam da su izdavački alati dostupni svima, što je promjena usporediva s Gutenbergovim otkrićem - kaže pisac koji je upao u onih, ako jedan posto autora koji doista imaju razloga hvaliti prednosti samoizdavaštva u kojem pretežu autori tzv. žanrovske literature. Samog Howeya tako se često svrstava u ladicu SF pisaca, što se njemu pretjerano ne sviđa.

- Volim SF, ali “Silos” nikad ne bih stavio u tu kategorija. To je prije distopija ili triler. No, ono čemu SF dobro služi, a posebice distopija, jest komentiranje stanja ljudskog društva. Moćan je to žanr i drago mi je što ga novi čitatelji otkrivaju kroz djela kao što su “Igre gladi”. A mislim da je žanrovska odrednica nije tolika presudna. Ljudi čitaju “Silos” nesvjesni odrednice, baš kao što čitaju Cormaca McCarthya ili Margaret Atwood - dodaje.

Ideja za roman dobio je tijekom desetogodišnjog rada skipera na jahti, putujući po Latinskoj Americi.

- Shvatio sam da je svijet bitno drukčiji od onoga što dobijemo s televizije. Što je naravno očekivano. Svakodnevica u kojoj se ljudi zaljubljuju, odljubljuju, djeca igraju, a obitelji okupljaju za objede, nisu materijal za vijesti. Počelo me zanimati što to čini našoj predodžbi svijeta izvan naše neposredne okoline, bojimo li se zbog toga putovati. “Silos” je započeo idejom wallscreena koji prikazuje sivilo vanjskog svijeta; o posljedicama tog pogleda na ljude s druge strane ekrana.

Angažman pisca koji se odluči za samoizdavaštvu, kaže Howey, nije bitno različit od tradicionalnog izdavaštva.

- Pisanje je i dalje najteži dio. Razlika je da, ma koliko vam vremena trebalo da napišete knjigu, potreban vam je vikend da je objavite. To nije puno posla, isto vam je toliko potrebno da napišete pisma agentima i izdavačima i čekate odgovor.

Ne upada u zamku podcjenjivanja urednika.

- Urednici su ključni za dobar roman, ali možete imati onoga tko radi za vašeg izdavača ili ga sami potražiti. U svakom slučaju, vaše vam oči nisu dovoljne.

“Većina mojih mjeseci je šesteroznamenkasta. Više nego što sam se mogao nadati da bih ikad mogao zaraditi godišnje”, izjavio je još prošle godine Hugh Howey, koji spremno navodi prednosti on line smaoizdavaštva. Možete pisati što želite, odmah objavite, više zaradite, honorari stižu mjesečno, a ne dva puta godišnje...

- Nedostaci su ti da ćete ih teško staviti u knjižare, a vaš uspjeh u potpunosti ovisi o vama. Nitko ne pomaže s promocijama, sami morate pronaći urednike i dizjanere, ili to sami radite. Svaki put ima svoje specifičnosti, a svaki pisac mora odlučiti koji mu se put više sviđa.

Autoru “Silosa” američki su izdavači, nakon uspjeha, ponudili milijunski ugovor pod uvjetom da preuzmu distribuciju i tiska i e-knjiga. Sa zaradom od, kako sam kaže, iznad 100 tisuća dolara mjesečno, imao je luksuz da ih odbije, a oni su preuzeli prava samo za print.

- Bila je to laka odluka. Ako su prava moja, ja cijenu mogu držati na 5,99 dolara. Izdavač može staviti 9,99 ili 12,99. Niža cijena znači više čitatelja. A kad ja određujem cijenu po knjizi, zaradim 70 posto, a ne 17 posto, koliko bi mi izdavač dao. I čitatelji i ja smo u dobitku. A budući da sam imao knjigu koja je već postala bestseler, činilo mi se suludim promijeniti ono što radim.

Piscu kojem su e-knjige donijele slavu i novac taj format, zanimljivo, nije prioritet i radije bira tiskane knjige.

- Barem većinu vremena. Doduše, kad putujem, volim ponijeti e-čitač i znam da imam cijelu knjižnicu svijeta na dodir prsta. Mislim da je budućnost izdavaštva sigurna jer će ljudi uvijek uživati u čitanju. Ima mjesta za samoizane autore i puno prostora da izdavači nastave otkrivati nove talente i proizvoditi čudesna djela. U konačnici, u tome smo svi zajedno.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 05:53