NEPOZNATI DETALJI O SUSAN SONTAG Jako se trudila održavati sliku jake žene, što privatno nije bila

Ovih je dana Benjamin Moser objavio biografiju Susan Sontag, naslovljenu “Sontag: Her Life and Work”, osam stotina stranica obimnu knjigu na kojoj je radio sedam godina i u kojoj donosi bitne momente te njegovu interpretaciju Sontag.

Moser je istražio objavljena djela i rukopise, analizirao Sontag i njezin intelektualni, socijalni i emocionalni život, njoj bitne ljude koji su je formirali, kao i one koji su je kasnije, na neki način, odredili.

U knjizi pratimo događanja 20. stoljeća o kojima je Sontag pisala, u kojima je bila emocionalno angažirana i društveno aktivna, protiv kojih je istupala - od rata u Vijetnamu, pada Berlinskog zida, pojave AIDS-a, opsade Sarajeva…

Rano majčinstvo

Moser istražuje njezino djetinjstvo, odrastanje sa samohranom majkom, tinejdžerski brak i rano majčinstvo, njezine veze s Robertom Kennedyjem, Jasperom Johnsom, glumicom Marijom Irenom Fornés, koreografkinjom Lucindom Childs, ali i odnos s ljudima koji su joj bili najbliži, s kojima je gajila najdublju povezanost, sinom Davidom Rieffom i fotografkinjom Annie Leibovitz, s kojom je imala dugogodišnju vezu koju je često javno negirala.

Govoreći o njezinom radu i ostavštini, Moser komentira da je “bila tamo gdje su se spajali putovi svačega i svakoga, gdje se sve približava - politika, kultura, seksualnost, umjetnost. Ona je u svim tim kontekstima bila - netko”, piše. “Pitao sam se otkud krenuti”, kazao je biograf za New York Times.

O njezinom osobnom životu znalo se jako malo.

Judith Zwick, sestra Susan Sontag, dopustila je biografu pristup njezinoj osobnoj ostavštini. Dugo je pokušavao, no do Leibovitz nije uspijevao doći, ona nikada nije govorila o svojem odnosu sa Sontag, nije htjela pristati ni za ovu biografiju. Poručila mu je više puta da za takvo što - nema vremena. Potom, nekoliko godina kasnije, javila se i pozvala ga gotovo pa na ad hoc sastanak, odmah sutradan. “Bio sam tada u Parizu, zazvonio mi je mobitel, bila je to tajnica Annie Leibovitz: ‘Annie je odlučila razgovarati s vama. Odgovara li vam sutra u 15:30?’. Kupio sam kartu i odletio istu večer u New York, napravio intervju i vratio se u Pariz drugi dan”, kazao je Moser, koji živi u Nizozemskoj.

Odnos između Sontag i Leibovitz opisuje kao savršeno spojene puzzle. Sontag je bila fascinirana vizualnom snagom, kreativnošću koju ima Leibovitz, no u toj vezi Susan Sontag je bila dominirajuća, često vrlo kritična prema svojoj partnerici. Dinamika je to kakvom su je opisali mnogi njihovi prijatelji, doduše - ne i Leibovitz.

Annie Leibovitz

“Od svih ljudi koje sam upoznao radeći na ovoj knjizi, a mnogi su bili jako zanimljivi, Leibovitz se najviše razlikovala od one slike koju sam prethodno imao o njoj. Bio sam zaista iznenađen… Bila je zabrinuta zbog glasina koje su kružile, pričalo se da je financijski iskoristila

Sontag i htjela je to raščistiti.” Kaže da je, ipak, naposljetku bila vrlo iskrena u tom razgovoru. “Shvatite da je ona jednostavno voljela Susan. Doista to osjećate kad ste s njom.”

Moser je iznenađen diskrepancijom između javne slike Sontag, koja je ostavljala dojam beskompromisne i vrlo jake osobe, i privatnosti žene koja se borila s izraženim osjećajem vlastite neadekvatnosti, čija je “nesposobnost za svakodnevni život bila mučna i sebi i drugima”.

U knjizi na više mjesta opisuje koliko je Sontag energije ulagala da bi održala tu javnu sliku, da bi bila ono što su od nje očekivali. Koncem 1980-ih poznatog je književnog agenta, Andrewa Wylieja, zamolila da se pozabavi planiranjem njezinog hektičnog rasporeda. Govorila je da se ne može koncentrirati na pisanje “zbog te Susan Sontag”, obaveza koje su dolazile s njezinom javnom personom i ulogom.

Moser tvrdi da je Sontag zapravo autorica knjige “Freud: The Mind of the Moralist”, koja je objavljena kao djelo Philipa Rieffa, njezinog nekadašnjeg supruga, za kojega se udala sa sedamnaest i od kojega se razvela osam godina kasnije.

Bijeli pramen

U knjizi citira dijelove pisma, a Sontag je redovito pisala sestri, u kojem opisuje njezinu suradnju s Rieffom: “On korigira ono što sam napisala i objavljuje pod svojim imenom. Drugim riječima, ja sam ghost writer!”. Moser tvrdi da je Sontag dopustila Rieffu da se potpiše kao autor ne bi li zauzvrat dobila skrbništvo nad njihovim sinom nakon razvoda koji je uskoro uslijedio.

“Naravno da je ona to napisala. Oduvijek sam to znala. Mnogi su ljudi to znali”, izjavila je, bez oklijevanja, Zwick.

Svemu što je radila unatoč, kad su Sontag jednom upitali po čemu je najpoznatija, žena koju su zvali mračnom damom američkog intelektualnog života, koja je svojim djelovanjem ostavila trag te utjecala na kulturni i društveni život New Yorka, odvratila je da je zapravo najpoznatija po - bijeloj prugi u njezinoj crnoj kosi, zapravo pramenu koji nikada nije farbala.

Dok je primala prve kemoterapije 1975., liječeći se od karcinoma od kojega će umrijeti 2004., u 71. godini nije izgubila kosu, ali je posve posijedila. Kad je, kratko nakon toga, posjetila majku na Havajima, majka Susan Sontag nazvala je prijateljicu frizerku i kazala joj da učini nešto ne bi li njezina kćer dobro izgledala i konačno se udala. Pofarbale su joj kosu, ali ostavile jedan debeli sijedi pramen koji će kasnije postati upečatljiv, lako prepoznatljiv dio njezina vizualnog identiteta.