Kada je krajem prošle godine splitska Naklada Bošković objavila "Izabrane pjesme" američke književnice i dobitnice Nobelove nagrade za književnost Louise Glück, javnost je ostala oduševljena. Književni su se krugovi, pak, pitali kako li je to uspjelo Boškoviću: objaviti Glück u hrvatskom prijevodu, i to baš toliko brzo nakon što je, početkom listopada, bilo obznanjeno da je upravo ta američka pjesnikinja - prije nikada objavljivana kod nas - dobitnica Nobela za književnost. Louise Glück je, inače, autorica 14 zbirki pjesama, još od 1970-ih smatra ju se jednim od vodećih glasova američkog suvremenog pjesništva, no u nas je, čak i među u poeziju upućenim krugovima, bila vrlo slabo poznata.
Sve do Nobelove nagrade, dakako, a zatim i pojave njezinih "Izabranih pjesama" u prijevodu poznatog prevoditelja Petra Opačića, koji je pjesme izabrao, preveo i popratio komentarom.
"Izabrane pjesme Louise Glück" sadrže 92 njezine pjesme u Opačićevom prijevodu i dolaze na 189 stranica. Knjiga košta 168 kuna, a 150 primjeraka odmah je otkupilo i Ministarstvo kulture. Tako je knjigu "Izabrane pjesme Louise Glück" danas moguće posuditi u svim gradskim knjižnicama od Splita do Zagreba, a po svoj prilici drže je i školske knjižnice. I bila bi to jedna lijepa, neočekivana priča o rekordno brzom prijevodu nobelovke za koji smo svi mislili da ćemo ga dugo čekati, kad bi to hrvatsko izdanje poezije američke pjesnikinje u izdanju Naklade Bošković među svojim koricama imalo i dopuštenje nositelja autorskih prava da koristi djelo u svojem izdanju.
Nisu zaštićene pravima
Drugim riječima, Naklada Bošković je "Google magijom" prvo došla do pjesama nobelovke, a zatim ih prevela, priredila i objavila u vlastitom izdanju a da o tome nisu obavijestili njezine agente, matičnu agenciju Wylie Agency ili samu autoricu.
- Priređivač i prevoditelj je izabrao samo pjesme koje su slobodne na internetu i nisu zaštićene autorskim pravima… To su pjesme iz različitih njezinih zbirki. Tražili smo mi njene agente, ali nije ih imala. Možda će ih sad imati nakon Nobela - rekao nam je u telefonskom razgovoru Zoran Bošković, vlasnik Naklade Bošković.
Nama je bilo bitno da su pjesme slobodne i da ih je moguće prevoditi, da nisu zaštićene… One su bile na internetu, slobodne svima za čitanje, a skupili smo ih na različitim web adresama - rekao nam je Bošković.
No, znači li to što je nešto dostupno na internetu doista i da se nositelj autorskih prava odrekao istih?
- U načelu, ne - kaže nam odvjetnik Mladen Vukmir, priznati stručnjak za nematerijalnu imovinu i intelektualno vlasništvo.
- Je li, ili nije nešto na internetu, nema veze sa statusom dostupnosti. No, puno je tu faktora pa bi trebalo biti bolje upućen u stvari. Autorica je, primjerice, mogla staviti svoje pjesme na internet, da budu slobodne za čitanje, ali zabraniti daljnje izdavanje. Zatim, može biti i da se autorica u potpunosti odrekla prava. Možda želi da se pjesme koriste a da ona na njima ne polaže autorsko pravo. Po tom sistemu funkcioniraju creative commons i druge open source licence. No, ako netko izda knjigu i zadrži prava, odnosno prenese ih samo na svog izdavača, onda činjenica da ste nešto našli na internetu nema nikakvog utjecaja. Vi to ne smijete koristiti - pojašnjava Vukmir, dodajući kako bi pobliže trebalo pogledati izvore Naklade Bošković za prijevod pjesama nobelovke, jer, ako se autorica doista odrekla prava, to tamo vjerojatno i piše.
- Jednom kada kao autor nove pjesme ili djela steknete pravo na tekst, to pravo držite 70 godina nakon svoje smrti. Tijekom života, pak, imate apsolutno i isključivo pravo da ta prava prenosite izdavaču, da mu dajete pravo jednog objavljivanja, ili dva, tri, pa zatim samo za pojedine teritorije, jezike i tako dalje - kaže Vukmir.
Iako nam je Zoran Bošković u telefonskom razgovoru rekao kako su uoči objavljivanja pjesama Louise Glück u Nakladi pokušali doći do njezinih agenata, no neuspješno, uz tvrdnju da ih autorica i nema, kratkom Google pretragom ustanovili smo da pjesnikinju zastupa The Wylie Agency slavnog američkog književnog agenta Andrewa Wylieja.
Agenta zovu Šakal
Zovu ga "gušterom" i "šakalom", odredio je budućnosti mnogih pisaca, a njegova agencija, pokrenuta 1980. godine, i danas okuplja gornji dom svjetske književne scene. Kratka crtica iz života slavnog agenta: početkom 80-ih William S. Burroughs već je odavno bio etabliran kao zvijezda, ali mu je trebao novac. Tu je uskočio Wylie, u to vrijeme još uvijek željan dokazivanja. Sredio mu je ugovor s Viking Penguinom vrijedan 200 tisuća dolara za sedam romana.
U desetljećima koji su došli, Wylie, koji šeće okolo u skupim odijelima i izgleda kao menadžer s Wall Streeta, učinio je literarnim zvijezdama još mnoge pisce i spisateljice.
U portfelju njegove agencije danas, osim imena Louise Glück, stoje imena Philipa Rotha, Saula Bellowa, Normana Mailera, Salmana Rushdieja, Martina Amisa, Milana Kundere, Hanifa Kureishija… Od naših, tu je i Dubravka Ugrešić, a na web-stranici agencije stoje i prilično detaljni formulari putem kojih se za tekstove autora koje zastupaju mogu zatražiti i prava za objavljivanje.
U zagrebačkim knjižarama je, doznajemo, nakon saznanja da je knjiga nobelovke objavljena u hrvatskom izdanju bez autorskih prava, nastala prilična pomutnja. Neke su zagrebačke knjižare vratile Boškoviću knjige. Druge ih, pak, i dalje drže na svojim policama, pomalo u nevjerici da je takvo što uopće moguće.
Čini se da je do The Wylie Agencije također stigla informacija o knjizi koja se u Hrvatskoj pojavila bez autorskih prava na tekst. U kratkom telefonskom razgovoru s njihovim uredom u Londonu poručili su nam kako se "upravo bave tom problematikom", dodajući da će se oglasiti priopćenjem kada za to budu spremni.
"Ja sam njemu prevodio pjesme, a on je te izbore, te knjige tiskao", kaže o suradnji sa Zoranom Boškovićem prevoditelj Petar Opačić, i sam neugodno iznenađen činjenicom da Bošković za prijevod Louise Glück nije izgleda riješio autorska prava.
Nije primio honorar
Kad je lani Louise Glück dobila Nobela, Opačić je već prilično dobro poznavao njezin rad, bila mu je, kaže, na listi autora koje je u budućnosti namjeravao prevesti. "Bilo je to taman u vrijeme kad mi je trebalo odmora od nekog moga pisanja pa sam se posvetio prijevodu Glück." Na to ga je, govori, ohrabrio i Zoran Bošković za čiju je izdavačku kuću u posljednjih desetak godina već preveo cijeli niz anglosaksonskih pjesnika.
"Bošković mi je jednom prilikom i prije Louise Glück predložio da ja prevodim američku poeziju o kojoj se malo zna, a ja sam rekao: 'Nema problema, ali ti si glavni i odgovorni, riješi papire i dozvole'. Onda mi je on, nakon nekog vremena, kazao da slobodno biram i prevodim, da je samo bitno da ne prevedem iz jednog izvora, nikako jednu cijelu knjigu, ali da s interneta, s različitih izvora, mogu prevoditi. Vjerovao sam da je to tako."
Opačić je umirovljeni profesor anglistike, zaljubljen u poeziju. Od Boškovića za svoje prijevode nije dobivao niti honorare. Kaže da je primio tek četiri do pet primjeraka svake izdane knjige. "Nisam ja od toga imao materijalne koristi, ali radio sam ih gušta, iz veselja, jer volim da ljudi čitaju, da imaju prijevode …" Oko ovih pjesama pitali smo i Ministarstvo kulture.
"Sukladno Uputama za prijavitelje na Javni poziv za otkup knjiga za narodne knjižnice u 2020. godini, ako se naknadnom provjerom utvrdi protupropisno poslovanje nakladnika, ono će se sankcionirati uskraćivanjem svih potpora Ministarstva koje se dodjeljuju u okviru poticanja književno-nakladničke djelatnosti. Ministarstvo kulture i medija ima pravo tražiti da se vrate sredstva za otkup knjige i da se knjige povuku iz knjižnica. Ministrica upravo iz tog razloga ističe važnost donošenja kodeksa između nakladnika i knjižara kojim bi se sankcionirale nepoštene poslovne prakse u književno-nakladničkoj djelatnosti", odgovorili su.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....