Eric Kurlander, cijenjeni američki povjesničar i veliki poznavatelj suvremene njemačke povijesti, u knjizi “Hitlerova čudovišta: Povijest nadnaravnoga u Trećem Reichu”, nedavno objavljenoj i na hrvatskom u izdanju Naklade Ljevak, pronicljivo i pedantno prikazuje cjelovitu povijest nadnaravnoga u nacističkoj Njemačkoj - istražujući okultne ideje, ezoteričnu znanost i poganske religije koje je propagirao Treći Reich.
Za potrebe preoblikovanja njemačke politike, kulture, znanosti i religije režim se pozivao na astrologiju, paranormalno, mitologiju, arijsko-germansko poganstvo, vračanje, čudesna oružja i izgubljena kraljevstva. Autor istražuje načine na koje su se Hitler i nacistički vrh služili brojnim različitim okultnim postupcima kako bi stekli vlast, oblikovali propagandu i pokušali ostvariti snove o rasno čistome carstvu. Kurlanderov višegodišnji istraživački rad u brojnim bibliotekama i arhivima ima za rezultat možda i najbolju studiju koja obrađuje tu temu.
Kurlander predaje povijest na Sveučilištu Stetson u SAD-u, a doktorirao je na Sveučilištu Harvard. Dosad je, uz ostalo, objavio knjige “The Price of Exclusion: Ethnicity, National Identity, and the Decline of German Liberalism, 1898-1933” i “Living with Hitler: Liberal Democrats in the Third Reich”. Kurlander će biti gost Filozofskog teatra 14. travnja u zagrebačkom HNK, koji vodi Srećko Horvat. Razgovarat će se o temama iz Kurlanderove knjige “Hitlerova čudovišta”, kao i o implikacijama tih tema u suvremenom svijetu.
Tko je sudjelovao u ‘nadnaravnom’ razmišljanju, vjerovanju u Njemačkoj u 20-im, 30-im i 40-im godinama prošlog stoljeća? Zašto im je to trebalo? I kome?
- Milijunima Nijemaca i Austrijanaca srednje i radničke klase koji su modernu znanost smatrali previše mehaničkom i materijalističkom, ali više nisu nalazili zadovoljavajuće odgovore na egzistencijalna pitanja u tradicionalnoj religiji. Vjerojatno je većina Europe i Sjeverne Amerike u kasnom 19. stoljeću vidjela renesansu u okultnim i ‘new age’ doktrinama, dio onoga što ja nazivam ‘nadnaravnim imaginarnim’. Ono što je naizgled jedinstveno u njemačkom i austrijskom ‘nadnaravnom imaginarnom’ jest to da su okultne, granične znanstvene i neopoganske doktrine imale veći utjecaj na politiku i masovnu kulturu, na znanost i društvo, za razliku od zabave ili duhovnog života, a takve su doktrine također bile upućene u više ‘völkisch’ i imperijalističkih elemenata. Zajedno su ta dva aspekta nadnaravnog razmišljanja - raširena fascinacija okultnim, graničnim znanstvenim i neopoganskom epistemologijom i središnjom ulogom rase i prostora u takvim doktrinama - pomogla olakšati vrste mišljenja koje su proizvele nacizam i privukle obične Nijemce Hitleru.
Kakav je bio odnos između ljudi koji su i dalje pokušavali raditi unutar međunarodnog mainstream znanstvenog djelovanja u Njemačkoj 1920-ih i 1930-ih i ljudi koji su radili znanstvene pokuse na rubu znanosti?
- U Weimarskoj Republici liberali socijalisti i mnogi javni intelektualci, od Rudolfa Oldena i Theodora Adorna do Sigmunda Freuda i Bertolta Brechta, žalili su se na sklonost običnih Nijemaca k nadnaravnom razmišljanju i poslijeratnom oživljavanju okultizma koji su povezivali s fašizmom i antisemitizmom. No, sve dok su liberali, socijalisti, katolici i umjereni konzervativci vodili vladu i njemačka sveučilišta bila ohrabrena da se usredotoče na najnovija istraživanja bez političke intervencije, Njemačka i Austrija ostajale su središtima glavne znanstvene aktivnosti. Nakon 1933. situacija se znatno promijenila. Budući da su mnogi nacisti podržavali graničnu znanost, neopoganstvo i neke elemente okultizma, mainstream znanstvenici i debunkeri postali su frustrirani. Čak su kritizirali podršku Trećeg Rajha svjetskoj teoriji leda i astrologiji te zahtijevali od njih da rade više na policijskom okultizmu i promiču ‘prosvjetljenje’. Pa ipak, čak i oni nacisti koji su tvrdili da su neprijateljski raspoloženi prema popularnom okultizmu - kao što je Himmler - još su podržavali ‘znanstveni okultizam’ i graničnu znanost (Grenzwissenschaft). To je vršilo pritisak na glavne znanstvenike, posebice one iz društvenih znanosti - folkloriste, političke znanstvenike, povjesničare itd. - da prigrle nadnaravno razmišljanje, osobito ako su željeli sponzorstvo od Himmlera, Rosenberga ili Hessa.
Što je bio najveći izazov dok ste radili na ovoj knjizi?
- Trebalo mi je nekoliko godina da osmislim konceptualni okvir ‘nadnaravnog imaginarija’, koji se temelji na ‘socijalnoj imaginarnosti’ Charlesa Taylora. Trebao mi je koncept koji je dovoljno ekspanzivan i dovoljan da uključi ideje koje nisu bile tako specifične ili koherentne kao ‘ideologija’ ili ‘teorija’, ali manje apstraktne i sveobuhvatne od ‘kulture’.
‘Drugi’ su u rječniku antimigracijskog diskursa? Koje su sličnosti s Drugima koji su izabrani od nacista?
- ‘Čudovišta’ u naslovu odnose se na doslovna nacistička čudovišta koja su počinila toliko strašnih zločina u 20. stoljeću. Ali to se odnosi i na figurativna čudovišta na koja su se nacisti pozivali kako bi opravdali svoje isključujuće političke i rasne doktrine. Bilo da je riječ o Židovima i Slavenima kao ‘degeneriranim vampirima’ ili o boljševicima kao ‘đavolima i nečovječnim zvijerima’, nacističko nadnaravno imaginarno olakšalo je ‘izjednačavanje’ rasnih i političkih protivnika, dopuštajući sve radikalnije politike progona, raseljavanja i ubojstava.
Kad je riječ o partizanima i Slavenima, koja je bila nacistička ‘priča’ o njima? Kako su ih ‘objasnili’?
- Dok su vukodlaci bili ‘dobro’ čudovište u pragermanskom folkloru, vampiri su bili zlo ‘drugo’. Slavenski i židovski ‘vampiri’ smatrali su se posljedicom rasnog rasuđivanja, i time se opravdavao nacistički antisemitizam i genocid. U posljednjim mjesecima rata, slika Slavena kao vampirskog suputnika ponovno se pojavila u materijalu koji je prikupio zloglasni SS-ovski folklorist Alfred Karasek. Karasekovi izvještaji o slavenskim krvolocima došli su od banatskih Nijemaca - koji se nazivaju i ‘dunavskim Švabama’, male skupine među milijunima etničkih Nijemaca koji su odlazili na Zapad u valu prisilnog iseljavanja poznatog kao Vertreibung. Njihov je položaj bio još nesigurniji zbog sovjetskih strahova od nacističkih ‘vukodlaka’, čiji su napadi bili posebno kobni na granicama Reicha. Prema Nijemcima koji su bježali iz Banata, partizani - dakle antinjemački pobunjenici na čelu s jugoslavenskim komunističkim vođom Josipom Titom - postali su vampiri. Tisuće očevidaca potvrdilo je ta zapažanja, izvještavajući o napadu nalik epilepsiji, u kojem je tijelo žrtve, opsjednuto kao demon, nasilno bačeno na zemlju. Vampirski slavenski partizani navodno su ‘mučili svoje žrtve prije nego što su ih ubili na najfantastičniji način, u kojem bi odrezali uši ili nos, iskolačili oči, otrgnuli svoja lica’. Drugi bi partizani stajali gledajući, izražavajući svoju ‘želju da piju fašističku krv’.
Nadnaravno imaginarno je uvijek mnogo raširenije, javno, pogotovo u kriznim vremenima. Koje su danas najgore verzije istog, što primjećujete?
- Pa, fašistički mistik Julius Evola, koji je surađivao sa SS-om u istraživanju Svetog grala, sada je u 21. stoljeću heroj. Čak je i Steve Bannon, Trumpov najbliži savjetnik 2016. godine, pozitivno govorio o Evoli. Širom Sjedinjenih Država i Europe vidi se oživljavanje fundamentalističkih tradicija vjere, ‘magijsko’ razmišljanje o Židovima i muslimanima, vjera u izvanzemaljce, podrška alternativnim - ‘graničnim’ - znanstvenim teorijama, itd. Mnogi među njima privučeni takvim teorijama nepovjerljivi su prema demokraciji, ne vole različitost i imigrante te podupiru takve stranke. Nadnaravno imaginarno ponovno proizvodi opasne političke ishode.