Prevoditeljica, novinarka i kazališna kritičarka Giga Gračan (rođena u Osijeku 1945., prezime Drndarski) preminula je nakon bolesti u subotu, u 76. godini, u KBC-u Sestre milosrdnice u Zagrebu. Gračan je prevodila s engleskog, njemačkog i francuskog jezika, a kolege iz industrije nazivali su je čudesnom i osebujnom ženom veličanstvenog uma. Prevodila je E. A. Poea, Arthura Conana Doylea, Guya de Maupassanta, Johna le Carréa, Agathu Christie, Northropa Fryea, Margaret Atwood...
U ime Društva hrvatskih književnih prevodilaca, predsjednica društva Ana Badurina za Jutarnji je približila lik i djelo pokojne Gige Gračan.
- Osim što je neumorno radila kao prevoditeljica, književna kritičarka i urednica, Giga Gračan bila je naša dugogodišnja predsjednica i dobročiniteljica. Uvijek je poticala učlanjenje mladih, a taj je duh živ i dandanas. Upravo Gigi Gračan imamo zahvaliti kontinuitet DHKP-a u turbulentnim ratnim godinama. Kao veliki pobornik jezične igre i slobode stvaranja osvojila je brojna priznanja i nagrade, a svojim radom nadahnula je brojne generacije književnih prevodilaca, na čemu smo joj neizmjerno zahvalni - rekla je Badurina.
Gračan je bila i radijska autorica i novinarka u kulturi, a osam je godina predsjedala i Društvom hrvatskih književnih prevodilaca, u periodu između 1992. i 2000. godine. Pisala je u mnogim izdanjima književne, kazališne i filmske kritike, intervjue i komentare te je uređivala tematske blokove posvećene kazalištu i prevodilaštvu.
Žena impresivne biografije, 1968. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je komparativnu književnost i engleski jezik. Radila je i kao urednica u Koncertnoj direkciji Zagreb, u Zavodu za kulturu Hrvatske te kao izvršna tajnica Hrvatskog glazbenog zavoda.
Kao članica uredništva radila je u osječkoj Reviji, Prologu, Glasniku UNESCO-a na hrvatskom književnom jeziku te u Vijencu, a bila je i članica Vijeća za medijsku kulturu Ministarstva kulture od 2001. do 2003. godine. Kao urednica Trećeg programa Hrvatskog radija (1991. - 2010.) koncipirala je i uređivala emisiju o kazalištu ("Kazalištarije", 1989. - 2002.) te specifičnu emisiju "Zoofon", o raznim aspektima odnosa ljudi i životinja (1994. - 2010.). Njezina recenzentsko-novinarska suradnja s Hrvatskim radijem, tada Radio Zagrebom, počela je 1969. godine u emisiji "Bibliovizor", koju je tada uređivao Danijel Dragojević.
Kada je nekadašnja novinarka Hrvatskog radija Ljubica Letinić stigla na Treći program Hrvatskog radija, Giga Gračan je još bila tamo.
- Sama činjenica da su oni svi bili tamo, i Danijel, i Snješka Knežević, činila je da se osjećam kao da sam na renomiranome mjestu. Dobila sam od njih puno značajnog feedbacka, a kada je Giga otišla u mirovinu, dobila sam i njezin termin. Razvijala sam neki svoj ciklus, ali zbog činjenica da ulazim u njezin termin, gdje je standard bio visoko postavljen, imala sam strahopoštovanje prema tome. Ona je bila najhrabrija od svih urednika, nije se bojala medija, htjela ga je ispitivati. Osjećala je višedimenzionalnost radija i to je najvažnije što sam od nje naučila - rekla nam je Letinić.
S autorskim i uredničkim radovima sudjelovala je na festivalima Prix Europa i Prix Marulić, a od 1990. do 2000. godine redovito je surađivala s hrvatskim redakcijama na radiju BBC-ja i Deutsche Wellea.
Osim knjiga, radija, kazališta, jezika i prevođenja, Gračan je obožavala i - mačke. U njezinu stanu carovao je crni mačak Janika, ali i kojih petstotinjak varijanti mačjeg obličja, kako je pisala novinarka Jutarnjeg i spisateljica Mirjana Dugandžija, koja je s Gračan 2017. godine napravila jedan od posljednjih velikih intervjua. Mačke je tada zamijetila na šalicama i policama, bile su načinjene od štofa, keramike, plastike, metala, a pokojnoj Gračan čak je i šal pridržavao broš u obliku mačke.
- Nije to opsesija - rekla je Dugandžiji, ispričavši joj i anegdotu o pronalasku svojeg mačka Janike, koji se, kako se prisjetila, toliko derao u vožnji automobilom od Vukomeričkih gorica, gdje je pronađen, do Zagreba, gdje ga je Gračan udomila u svojem stanu na Medveščaku, da ga je odlučila nazvati po Janiki Balazsu, srpskom glazbeniku romskog podrijetla i virtuozu na tamburaškom instrumentu bisernici.
Gračan je dobitnica i Nagrade Društva hrvatskih književnih prevodilaca, HND-ove nagrade "Marija Jurić Zagorka" za najbolje uređenu radijsku emisiju, HRT-ove godišnje nagrade za postignuća u mediju radija, kao i nagrade "Iso Velikanović" za životno djelo u prevodilaštvu.
Dobitnica je i nagrade "Otokar Keršovani" za životno djelo u novinarstvu, nagrade Grada Zagreba te nagrada za životno djelo "Josip Tabak" Društva hrvatskih književnih prevodilaca i "Dimitrije Demetar" Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa. Bila je članica Društva hrvatskih književnih prevodilaca, Hrvatskog centra P.E.N. kluba, Hrvatskog novinarskog društva, Međunarodnog udruženja kazališnih kritičara i teatrologa i Hrvatsko-kanadskog akademskog društva.
Prevoditeljica Maja Tančik i dugogodišnja prijateljica Gige Gračan, za Jutarnji je rekla da je Giga bila jedinstvena i neponovljiva.
- Imala sam taj privilegij da se više od dvadeset godina družim s njom. Bila je divna, duševna i duhovita. Voljela je mačke. Voljela je dobre 'vicove'. Voljela je glazbu. Voljela je ugošćavati i častiti prijatelje, kao prava Slavonka. Njezin um bio je čudesan, renesansni, znala je svašta, ali ipak je skromno smatrala da ne zna dovoljno. Prava stara škola. Osim prevođenja, pisala je positno u raznim prigodama i na razne teme, užitak je bio čitati sve uratke toga genijalnog uma. Često sam joj govorila da bih voljela da piše i više, ali toliko je toga radila u životu. Nadam se da će netko nekada sabrati sve što je napisala i da će to biti sačuvano - rekla je Tančik i dodala kako ju je Giga naučila da u pogledu kvalitete prijevoda ne smije biti kompromisa, da je svaki prijevod jednako važan, da na svaki detalj treba paziti, da uvijek treba dati sve od sebe te angažirati vojsku suradnika da se pronađe najtočniji termin.