Možda posljednji krimić za čitanje na paklenim otocima, tj. iznad 33 stupnja. Zato sam primivši tri nova započeo čitati sva tri, do iste dužine, kako bih odabrao jedan.
Australac Michael Robotam (Sve njezine tajne) poziva se na priključak “vladajućem” Zapadu, pa na prvim stranicama spominje Golluma, Hitlera i Warhola. Podsjetio me na pokojnu Collen McCulough i njene hitove (Ptice umiru pjevajući, 1977).
Talijan Luca D’Andrea (Srž zla) koristio je ja-pripovjedača koji je autor dokumentaraca. Usput, na početku spominje Peckinpaha i “Divlju hordu”: “Idemo umrijeti”. Isto tako, spojio je Ameriku i Italiju po liniji razvikanog organiziranog zločina (mafija).
I ne sumnjam da nakon dobrih početaka slijede isto takvi nastavci, no odlučio sam se za treći krimić istog izdavača: Znanja, za “Mutnu vodu” Roberta Bryndze (prev. Predrag Mavar). Prvo, zato što mi se učinilo da sam ga već pročitao. Drugo, zato što nakon kratkog retro-prologa, iz 1990., slijedi početak iz 2016., u kome glavna detektivka Erika Foster dobiva na dar dva zapleta.
Foster pronalazi, naime, u jezeru kamenoloma Hayes četiri kilograma heroina, koje je tražila. Uz njih, dobiva bonus: kostur sedmogodišnje djevojčice. Takvi zapleti pridobili su nekoliko TV-serija, poput “Zaboravljenog slučaja”. Treba iskopati davno svršeno vrijeme, da bi se ustanovilo tko je ubijeno dijete, pa tek zatim tko su krivci.
Djevojčica se zove Jessica Collins i potječe iz obitelji koja je početkom 90-ih doselila iz Irske na periferiju Londona. Njen otac Martin stekao je bogatstvo kao građevinski poduzetnik, njena majka, gorljiva katolkinja, odgajala je djecu. A onda je Jessica nestala idući na rođendan prijateljici u istoj ulici.
30-ak godina kasnije, danas Martin Collins živi u Španjolskoj, s novom ženom i s dvoje male djece. Supruga Marianne tuguje zbog “starog” gubitka Jessice. Druga kći Laura ima vlastitu obitelj i dva sina; i najmanje je sumnjiva Fosterici zato što je u vrijeme nestanka Jessice boravile na jednom udaljenom velškom otoku, s dečkom Oliverom. Treće dijete bivšeg para je Troy, koji je bio mlađi od mrtve sestre, a pojavljuje se na njezinom ispraćaju sa svojim partnerom.
Udovica Erika Foster poglavlje je za sebe, sada u trećem Bryndzinom krimiću. Poslije pogibije muža Marka, isto policajca, posvetila se radu, no odlučila je spavati s kolegom Petersonom. Tražila je od njega da to bude seks za jednu noć, bez očekivanja. U seksu, poput nje, uživa i penzionirana inspektorica Amanda Baker; prisiljava na snošaj kolegu Crawforda.
Baš po “ludom” seksu među policajcima Bryndza (r. 1979) - prezime je uzeo po svom partneru Slovaku, a prezivao se Sutton - jest drugačiji od suvremenika. Seks više nije rezerviran za zločince i seksualne manijake. Prakticira se i u uniformama.
Istovremeno, Bryndza slavi Slovačku u svom krimiću: Erika je odande došla u Englesku da bi s osamnest čuvala djecu. Ostala je, čini se, za čitav život. A pravi je događaj kad joj se na vratima pojavi sestra Lenka s troje djece. Sjetit će se vina iz Radošina i francuskog krumpira.
Po starom običaju, ne smijem reći tko je ubojica djevojčice Jessice, ako je uopće riječ o zločinu. Isto tako, prešutjet ću za koga radi stanoviti Gerry, koji uspješno podmeće prislušne uređaje detektivima, pa ih zatim ubija. U svakom slučaju, tragedija jednog djeteta i religija koja se pretvara u prokletstvo dobri su razlozi za čitanje i otkrivanje spomenutih činjenica.