"Nikad u povijesti nismo učinkovitije liječili bolesti i nikad nismo bili bolesniji." "Što smo deblji to smo gladniji. Što smo bogatiji to smo zabrinutiji."
U te dvije rečenice što stoje u dva različita poglavlja, Davor Rostuhar u netom objavljenoj knjizi "Lovci sakupljači" sažima paradokse našeg načina života dok pokušava prenijeti ono što je vidio za šesnaest dana koje je proveo među narodom Hadza, u Tanzaniji, ljudima koji i danas manje-više žive onako kako su njihovi preci živjeli daleko u povijest.
Jedina njihova hrana meso je životinja koje u šumi ulove te plodovi koje po šumi poberu. Makar nikad ne love više no što im treba za dan-dva, ti ljudi gladi se ne boje, egzistencijalnu tjeskobu, kamoli depresiju i psihičke bolesti ne...