Svaka zbirka poezije Mara Pitarevića je događaj. U posljednjih dvadesetak godina izdao ih je četiri i samo je prvu zbirku, "Harlekin", objavila izdavačka kuća Ceres. Sve ostale - "Kako se kuha govedina", "Ponuda dana" i najnoviju, "Naivna umjetnost" - Pitarević je objavio sam. Svaka od tih knjiga posebno je lijep samizdat - tako je na naslovnici "Naivne umjetnosti" polovica zrele rajčice na starinskom tanjuru a na pozadini portret jedne salpe.
Pitarević piše ljubavne pjesme. "Pišem što moram. Stihovi 'Ponude dana' i 'Naivne umjetnosti' imaju inspiraciju u autentičnim stvarima koje sam doživio u jednom odnosu", kaže ovaj suvremeni trubadur, čije je ime, kako piše Hrvoje Hribar u jednom od brojnih pogovora ovoj knjizi, dobro pogođeno za petrarkista senzacionalno otkrivenom u nekom crkvenom kadencu.
Dio pjesama napisan je na nekom dalmatinskom dijalektu. Želja da se bude negdje drugdje kao da je dominantan motiv Pitarevićevih pjesama. Pa zašto onda ne ode? Na more?
"Volim jezike i govorim puno jezika. Filozofsko je pitanje je li govorenje drugog jezika želja da se bude drugdje, drugi ili nešto treće. Za pisanje nekih pjesama baš mi je trebao dalmatinski bodulski govor. Neke je stvari jednostavno lakše reći na drugom jeziku. Otići ću na more. U Zagrebu sam samo zbog sina, ali čim on stasa, otići ću tamo gdje više pripadam", kaže Maro, koji je kreativni direktor jedne od najvećih hrvatskih reklamnih agencija. Zato pitam: kakvim bi reklamnim sloganom oglašavao "Naivnu umjetnost"?
"Samo ime govori o dvije stvari: o poeziji, koja je u svijetu u kojem živimo nešto naivno i neprilagođeno, i o ljubavi. Čovjek mora biti naivan da bi mogao voljeti. Glede slogana za knjigu, primjereno bi bilo reći: 'Ljubavne pjesme jako naivnog čovjeka'. No, slogani su nešto čemu pribjegavamo kad želimo nagovoriti ljude da kupe stvari ili se priklone idejama. Ja svojom knjigom ne želim ni jedno ni drugo. Ona je tiha i intimna. Nije za megafone."