Francuskinja Anne L‘Huillier jedna je od troje ovogodišnjih laureata Nobelove nagrade za fiziku. Profesorica fizike na Sveučilištu u Lundu, Anne L‘Huillier tek je peta žena koja je dosad dobila Nobelovu nagradu za fiziku. Ipak, mora se priznati da je Nobelov odbor za fiziku u zadnjih pet godina nagradio više žena nego u ranijih 115: najvažnije znanstveno priznanje 2020. godine dobila je Andrea Ghez, a Donna Strickland 2018. godine. Prije toga, laureatkinje su bile Marie Curie 1901. i Maria Goeppert-Mayer 1963. godine.
Iako u Stockholmu sada pušu novi vjetrovi koji češće nego u prošlosti uvažavaju žene u znanosti, Nobelov odbor teško može ispraviti grijeh iz prošlosti učinjen prema Lise Meitner (1878. - 1968.) koja je s kolegom Ottom Hahnom otkrila nuklearnu reakciju fisije. No, Nobelovu nagradu za 1944. godinu dobio je samo Otto Hahn. K tome, Lise Meitner bila je čak 46 puta nominirana za Nobelovu nagradu kako za fiziku, tako i za kemiju, ali joj je najveće priznanje uvijek izmaklo. Prije tri godine na službenom profilu Nobelove nagrade na Twitteru, objavljeno je da su i Hahn i Meitner otkrili nuklearnu fisiju. Objava je bila popraćena umjetničkim djelom koje prikazuje Meitner kako stoji iza Hahna, što je izazvalo podijeljene reakcije.
Lise Meitner rođena je u Beču kao treće od osmero djece u židovskoj obitelji više srednje klase. Od djetinjstva je pokazivala interes za matematiku i prirodne znanosti, no kako ženama u Beču do 1897. godine nije bilo dopušteno studirati na Sveučilištu, uzimala je privatne satove iz fizike. Zatim je 1901. godine upisala studij na Sveučilištu, a pet godina kasnije stekla je doktorat iz fizike kao druga žena kojoj je to pošlo za rukom. Kako Beč nije bio poticajna akademska sredina za žene, preselila se u Berlin gdje je upoznala godinu dana mlađeg kemičara Otta Hahna koji je imao pozitivan stav o radu sa ženama, a k tome, trebao je suradnicu sa znanjem iz fizike. - Ali, kao ženi, Lise Meitner nije bilo dopušteno boraviti na katu u Hahnovom laboratoriju. Tako je radila, bez plaće, u podrumu. Kad je trebala na zahod, Meitner je morala juriti preko ulice u hotel ili bar – rekla je za New York Times Marissa Moss, autorica knjige "The Woman Who Split the Atom: The Life of Lise Meitner".
Meitner i Hahn 1912. godine počeli su raditi u Institutu Kaiser Wilhelm za kemiju (današnji Institut Max Planck) gdje su otkrili element protaktinij. Kad su tijekom Prvog svjetskog rata muškarci na mobilizirani, Meitner je dobila vlastiti laboratorij za i titulu profesora. No, društvena i politička klima u Njemačkoj mijenjala se na gore, a antisemtizam je rastao. Kada je 1933. godine Hitler došao na vlast, mnogi židovski znanstvenici napustili su Njemačku. Iako je ostala bez sveučilišne pozicije, Lise Meitner je ostala u Berlinu sve do 1938. godine kad je Hitler anektirao Austriju. Tada je uz pomoć prijatelja, danskog fizičara i nobelovca Nielsa Bohra pobjegla u Švedsku.
No, nastavila je surađivati s Hahnom razmjenjujući pisma: on je radio eksperimente, a ona ih je teorijski objašnjavala. Tijekom jednog eksperimenta Hahn i njegov kolega Fritz Strassmann bombardirali su uranij-235 neutronima te kao jedan od produkata detektirali element barij. Rezultate su publicirali u prosincu 1938. godine, ali bez objašnjenja fenomena te ignorirajući doprinos Lise Meitner koju nisu ni spomenuli kao suradnicu na radu.
Ona je, međutim, u Švedskoj uz pomoć nećaka Otta Roberta Frischa došla do teorijskog objašnjenja: uranij-235 se hvatanjem sporog neutrona cijepa na dva fragmenta, jedan je atom barija, a drugi atom kriptona. Ovu nuklearnu reakciju nazvali su fisija. Zatim su u veljači 1939. godine u Natureu objavili svoju teorijsku interpretaciju Hahnovih i Strassmanovih eksperimenata. Kako se tijekom fisije oslobađa velika količina energije, odmah je bilo jasno da se taj proces može iskoristiti u vojne svrhe,
Bježeći pred nacistima, europski znanstvenici, mahom Židovi, donijeli su u SAD vijest da bi Nijemci mogli razviti atomsko oružje. Kada je 1939. godine Albert Einstein, na nagovor mađarskog fizičara Lea Szilarda, uputio pismo predsjedniku Rooseveltu u kojem ga je upozorio da Njemačka pokušava stvoriti atomsku bombu, američki državni vrh je počeo razmišljati o nadolazećoj opasnosti. U rujnu 1942. godine u tajnosti u Los Alamosu pod vodstvom generala Leslie Grovesa počeo je projekt Manhattan, čiji je cilj stvaranje atomske bombe. Mnogi od kolega i prijatelja Lise Meitner, uključujući Bohra i Frischa, pridružili su se projektu, ali ona je odbila poziv jer nije "željela imati ništa s bombom".
Bacanjem atomskih bombi na japanske gradove Hirošimu i Nagasaki u kolovozu 1945. godine okončan je Drugi svjetski rat, a američki mediji tada su nazvali Lise Meitner "majkom atomske bombe". Neki su mediji čak tvrdili da je u torbici "prokrijumčarila
recept za bombu iz nacističke Njemačke". No, ona je odlučno je demantirala te tvrdnje. - Vi u Americi znate mnogo više o atomskoj bombi od mene - rekla je Lize Meitner za New York Times 1946. godine.
Otto Hahn nominiran je za otkriće fisije 1945. godine za Nobelovu nagradu za kemiju 1944., a Lise Meitner i Otto Robert Frisch za fiziku. No, Nobela je dobio samo Hahn. U prosincu 1946. godine Hahn je doputovao je Stockholm kako bi primio nagradu na ceremoniji koja je odgođena zbog rata. Kad je stigao vlakom, na stanici ga je dočekala Lise Meitner. - Meitner je smatrala da će se Hahn konačno iskupiti tako što će je spomenuti u svom govoru, ali on to nije učinio. Poslije je bila vrlo, vrlo hladna večera, a ona je bila depresivna. No, tada mu se nije suprostavila – rekla je Marissa Moss za Scientific American.
Hahn se kasnije pokušao iskupiti ponudivši Meitner profesorsku poziciju u Berlinu, ali je to odbila. Osjećala je da joj ne bi bilo ugodno u Berlinu, a bila je razočarana ne samo u Hahna nego i druge njemačke kolege.
- Više puta mu je pisala da preuzme odgovornost za ono što je Njemačka učinila tijekom Drugog svjetskog rata. Smatrala je da nova generacija treba čuti od ljudi poput njega da je suučesništvo također oblik krivnje jer su u osnovi bili sukrivci svojom pasivnošću: nisu rekli ni riječ dok su Židovi odvoženi, izbacivani iz zemlje i ubijani – rekla je Marissa Moss.
Posljednje godine svog života Lise Meitner provela je kod nećaka i njegove obitelji u Engleskoj, a kada se 1968. godine njezino zdravlje pogoršalo, smjestili su je u dom za umirovljenike. Otto Hahn preminuo je u ljeto 1968. godine, a Lise Meitner nekoliko mjeseci nakon njega u 89-oj godini života.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....