Možda se čini čudan izbor, no oduvijek sam željela pročitati ovu knjigu. A znala sam da će mi njezin arhaični stil i ton – jer “Walden”, esej američkog pisca Henryja Davida Thoreaua prvi put je objavljen još 1854. godine – vrlo brzo postati zamorni i da neću daleko odmaknuti. Pa kada me Ljubica Letinić, koja s Lanom Deban stoji iza mobilne aplikacije book&zvook, pitala što želim da mi spusti u moju virtualnu knjižnicu, uz “Svila, škare” Irene Vrkljan koju čita Ivana Roščić, izabrala sam Thoreauov manifest u slavu života s prirodom koji je i danas nevjerojatno aktualan. Autor, kojeg ubrajamo i među filozofe, tri je godine proveo u kolibi koju je sam izgradio uz jezero Walden, a ono što sugestivno pripovijedaju Zoran Čubrilo i Ivan Horvat praćeno je u pozadini dobro izbalansiranim zvukovima prirode i ptica.
“Walden” je jedan od osamdesetak naslova koje su do sada Letinić i Deban objavile kao audioknjige u svojoj aplikaciji book&zvook, koja postoji tri i pol godine. Veći dio audioknjiga same su producirale; neki naslovi – poput “Što je muškarac bez brkova” Ante Tomića koji čita Ivica Vidović ili “Komo” Srđana Valjarevića u interpretaciji Nebojše Glogovca – postojali su već od prije u audioformatu.
Do sada je aplikaciju book&zvook skinulo gotovo 25.000 ljudi. “No ne koriste svi aplikaciju redovito. Sada smo negdje na 5000 stalnih korisnika. Što isto ne znači da je svatko od njih kupio ijednu knjigu. No što je više naslova – to je i više korisnika i veći je promet”, objašnjava Letinić, novinarka s dugogodišnjim stažem na televiziji i radiju. Radila je kao urednica na Trećem programu Hrvatskog radija, s kojeg je otišla da bi se upustila u poduzetničke vode. U kulturi. Lana Deban iskusna je dramska ton-majstorica koja je također radila na Hrvatskom radiju.
U aplikaciji book&zvook ima i besplatnih izdanja – poput “Ježeve kućice” Branka Ćopića, a može se besplatno čuti izvadak iz svake objavljene knjige – od popularnog Hararija i njegova “Sapiensa: kratke povijesti čovječanstva” do knjige “Zajedno” turske autorice Ece Temelkuran koju čita Mirjana Rakić.
“Sa sigurnošću možemo reći da imamo publiku i da ona raste. Imamo osamdesetak objavljenih knjiga, i to je otprilike 350 sati snimljenog materijala. Mislim da se sada vidi da je to biblioteka audioknjiga s ozbiljnom namjerom”, govori Letinić.
Kada su se početkom stoljeća pojavile e-knjige, mnogi su prognozirali kako će one pregaziti klasično izdavaštvo. To se nije dogodilo – pa čak ni danas kada je tiskanje knjiga na papiru postalo vrlo skup posao. No, audioknjige su onaj segment izdavačke industrije koji nezaustavljivo raste. Procjenjuje se da globalno tržište audioknjiga vrijedi 5,3 milijarde dolara, a prognozira se da će do 2030. godine doseći 35 milijardi! Izvan SAD-a najveće tržište audioknjiga je Kina pa Europa, gdje su audioknjige posebno popularne u skandinavskim zemljama. Europsko tržište audioknjiga vrijedi 850 milijuna dolara i očekuje se njegov rast više od 18 posto svake godine do 2025. Nijemci kontroliraju 32 posto europskog tržišta audioknjiga, što nam u razgovoru potvrđuje i Letinić spominjući svoje prijatelje iz Berlina koji sasvim dobro žive od snimanja audioknjiga.
Audioknjige su vrlo zanimljiva i zahtjevna hibridna forma; osim same literature tu je i izvođački segment kao i tehnološki, pogotovo od kada se one konzumiraju kroz aplikaciju. “Što se tiče kreativnosti, naša pozicija je lijepa i uzbudljiva, no formalno kao da nismo ni na nebu ni na zemlji – ne potpadamo pod izdavaštvo, a nismo ni samo tehnološka priča”, objašnjava Lana Deban.
No, što im je bio osnovni input da krenu u ovaj posao i na čemu su temeljili optimizam da će možda uspjeti? “Same smo počele slušati knjige na engleskom jeziku i vrlo brzo smo uvidjele da je to super i da toga kod nas uopće nema. I, naravno, kada smo krenule s time, često smo čule rečenicu – to ti kod nas ne prolazi. Na početku smo htjeli te snimljene knjige dizati na neki od postojećih globalnih servisa, no kako su bile na hrvatskom – to nije prošlo. I zato smo izgradile book&zvook”, objašnjava Ljubica, a Lana dodaje kako su morale mnogo vremena, truda i novca uložiti u razvoj aplikacije. Za ovaj projekt dobili su inicijalnu potporu Ministarstva kulture, no uložile su dosta i vlastitog novca. I vremena.
“Jer to je jako kompleksan sustav, morali smo potpisati ugovore s Appleom, Googleom... Stalno moramo paziti da se apdejtamo. Milijun je tu segmenata o kojima moramo voditi računa”, govori Letinić i dodaje kako nestrpljivo čekaju da tržište audioknjiga postane dinamično i da i drugi počnu proizvoditi audioknjige. “Jer što ih je više, nama je bolje. Sve je u ponudi. Što imaš veći izbor knjiga, više će ljudi naći nešto za sebe. Neće svi ljudi slušati knjige, ali mi smo daleko od toga da smo dosegli plafon. Stalno nam govore da će za audioknjigama posegnuti ljudi koji i inače čitaju. No ja sam uvjerena da možemo s audioknjigama doći i do onih koji uopće ne čitaju. Tu je još jedna naša prednost. Mi nemamo dućan u Ilici – naša su publika svi oni koji razumiju naš jezik i žive recimo u Čileu ili Dublinu. Na tome smo zapravo bazirali optimizam. Da je bazen jezika mnogo veći od ovih naših tri i pol milijuna stanovnika u Hrvatskoj. Pa je takav i omjer naših prodanih knjiga – pola ih prodamo u Hrvatskoj, a pola izvan zemlje”, kaže.
A kako biraju naslove i kako izgleda sam proces nastajanja audioknjiga? “Držimo se kanona i onih knjiga koje možda nisu dobile zasluženu pažnju, a mi mislimo da su trebale. Gađamo i djecu”, kaže Ljubica. “Uvijek je slatki izazov naći dobar spoj teksta i onoga tko ga čita. Puno faktora tu ulazi u obzir, ali dobar narator pokazao se ključnim. Važno je da onaj koji sluša ima dobar transfer s onim koga sluša”, pojašnjava Lana Deban.
Na jednom od najpopularnijih servisa za audioknjige i podcaste Audible mnogo je raznovrsnih lista i uvijek su dobro plasirane knjige o Harryju Potteru koje čita Stephen Fry ili pak “Gospodar prstenova” u interpretaciji Andyja Serkisa. “Konzumenti audioknjiga nerijetko biraju naslove po naratorima”, dodaje Lana.
U jednoj od prvih epizoda druge sezone serije “I tek tako...” gledamo kako Carrie Bradshaw pokušava snimiti audioverziju svoje knjige u kojoj je opisala smrt muža. I taj dio – gdje opisuje Facin srčani udar za nju je posebno težak za čitanje, no ujedno joj to pruža i mogućnost svojevrsne katarze. “To je posebna kategorija – kada autori čitaju svoje naslove. Kod nas su to vrlo dobro napravili Darko Cvijetić, koji je čitao svoj ‘Schindlerov lift’, i Ivana Bodrožić sa svojim romanom ‘Hotel Zagorje’”, kaže Lana te dalje pojašnjava: “Važno nam je da glumac dođe pripremljen na čitanje. Na početku tražimo taj osnovni ključ – ritam čitanja, ton glasa, intenzitet kojim treba čitati. Nakon toga sve više-manje ide glatko, ovisi o samom tekstu koliko zahtijeva neku daljnju režiju.”
“Komplicirano je kada je više likova u igri koje glumac, odnosno narator, ponaosob treba oblikovati”, dodaje Ljubica. “Kada čovjek sam čita, on uvijek ima svoj unutarnji glas. A ovdje mi namećemo nešto i moramo naći mjeru da slušatelju ostavimo mjesto da on sam imaginira ono što čuje da se događa u priči. To je taj neki prostor koji uvijek tražimo”, kaže Deban.
“Uvijek je delikatno to sa zvukom, uvijek možeš pogriješiti. Sve je stvar finesa, detalj zna činiti golemu razliku. I nisu svi dobri glumci i dobri čitači, odnosno naratori. Jako dobar čitač je recimo – Zoran Čubrilo. On ima paralelni život u audiomediju. Među prvih pet je naratora na hrvatskom jeziku, sasvim sigurno”, objasnila je Ljubica Letinić.
Kada sve bude gotovo, nakon postprodukcije, čišćenja šumova i dodavanje zvukova, audioknjigu treba poslušati netko – treći. “To je posao sličan onome koji su nekada obavljale žene u Jugotonu koje su radile na kontroli ploča i preslušavale svaki hiljaditi otisak”, sa smijehom se prisjeća Ljubica i upozorava kako je u svijetu industrija audioknjiga velika te da generira mnoga nova zanimanja. “Tu je mnogo posla; od uređivanja teksta, akcentuacije do ljudi koji kontrolno preslušavaju snimljeni materijal. Razvijaju se neke nove profesije”, optimistično će Ljubica.
A koliko košta snimanje jedne audioknjige? To je složeni proces koji zahtijeva opremu, softver, studio i naratora. Podaci koje sam ja pronašla kažu da prosječna audioknjiga traje 10 sati te da snimanje košta u prosjeku od četiri do osam tisuća dolara u što je uključen najam studija i honorar za naratora. Kako to izgleda kod nas? “Sat audioknjige nas košta od 500 do 1000 eura. Nijedan glumac neće čitati za manje od 100 eura po satu”, kaže Ljubica i naglašava da su oni toliko digitalni i moderni da Ministarstvo kulture još nije našlo način, odnosno zakonske okvire, da otkupljuje njihove audioknjige. “No, srećom, naša izdanja su uzele Knjižnice grada Zagreba koje same razvijaju svoj modul za audioknjige. I još nas koristi 40 knjižnica izvan Zagreba”, objašnjavaju kreatorice aplikacije book&zvook koje pitamo jesu li razmatrale i mogućnost mjesečne pretplate. “Jesmo, no nismo s time željeli ići od početka, već smo htjele osigurati stalni priljev naslova. Jer mi smo krenule s 15 knjiga, bilo nas je i pomalo sram na početku. Sada smo uhvatili dobar ritam objavljivanja, bude mjeseci kada objavimo i dvije knjige. Ne možemo mi to same. Zato je važno da se pojave i drugi proizvođači audioknjiga”, kaže Lana.
“Kada smo krenule s poslom, same smo snimile dvije knjige, našle smo ovdje tri audionaslova i kod Vladimira Arsenijevića u Beogradu smo našle nekoliko knjiga. On je u Beogradu još prije 15 godina snimio ‘Grobnicu za Borisa Davidoviča’ Danila Kiša koju je čitao Miki Manojlović, prekrasni Valjarevićev ‘Komo’ koji čita Nebojša Glogovac”, kaže Letinić i kao važnu suradnju ističe onu sa Srpskim narodnim vijećem, s kojim rade od samih početaka. Prvi zajednički projekt bila je Ćopićeva “Ježeva kućica”. “A onda smo u suradnji s njima snimili Vladana Desnicu i ‘Proljeće Ivana Galeba’. Ove godine objavili smo Boru Ćosića i ‘Ulogu moje porodice u svetskoj revoluciji’, za što smo dovele glumce iz Beograda. Za cijelu tu ediciju koju radimo sa SNV-om koristit ćemo srpske glumce jer i snimamo srpsku književnost. I to nam je jako važno. Jer mi se sa svojim proizvodom obraćamo i cijeloj regiji. Imamo takvu analitiku da u stvarnom vremenu možemo pratiti gdje je aktivna aplikacija. Ako je negdje netko ušao u aplikaciju, onda se upali lampica na toj lokaciji. Mi, naravno, ne znamo tko je taj čovjek. I nas to silno zabavlja pogotovo kada recimo netko u Jukatanu uđe u aplikaciju. Ali obično to bude Balkan – Podgorica, Niš, Zagreb, Split”, govori Ljubica.
Najpopularniji naslov dugo je bio “Sarajevski Marlboro” Miljenka Jergovića koji čita Mustafa Nadarević, a danas je među slušanijim knjigama Hararijev “Sapiens” u naraciji profesionalnog spikera Jánosa Römera. “Sedmu republiku” Ante Perkovića pak čita zadarski profesor književnosti Višeslav Aralica.
Nije zahvalno generalizirati i donositi neke zaključke na temelju spola, no recimo da žene slušaju audioknjige dok obavljaju neke druge (kućne) poslove, a muškarci prilikom rekreacije. “No nas je nosila ideja da do knjige dođu oni ljudi koji inače ne bi došli. Uostalom, i nama kao vrsti je mnogo prirodnije slušanje nego čitanje. I tu ima i taj jedan lijepi, meditativni segment prepuštanja slušanju”, govori Ljubica. Lana dodaje: “Tu je i taj važni element naše cjelodnevne zamorenosti ekranima, pa je navečer izuzetno teško naći snage za čitanje. I tu slušanje knjiga dobiva priliku. Također – slušanje trenira dugotrajnu koncentraciju, i to je recimo jako važno za mlade. Jer prijašnje generacije su čitajući učile da se na nešto satima usredotočuju. A danas znamo koliko je mladim ljudima teško da se usredotoče. Za klince je to super stvar.”
Ovim kreatoricama sada je posebno zanimljivo stvaranje audioknjiga izvorno za taj novi format. Pa tako imaju naslove koji nemaju svoj tiskani predložak. Takva je recimo biografija Francija Blaškovića pod nazivom “Franci – audiomonografija”. Nakon nekoliko godina lutanja i traženja book&zvook napokon ima i odgovarajuću programersku podršku, za koju se brine domaća tvrtka Dream Agency. Najnovija audioknjiga koju možete naći na aplikaciji book&zvuk jest “U kasno ljeto” Magdalene Blažević, ovogodišnje dobitnice tportalove nagrade za najbolji roman, a do kraja godine planiraju objaviti naslove Mirka Kovača, Meše Selimovića, Annie Ernaux, Dostojevskog...
Moj audio “Walden” u prijevodu Dinka Telećana traje ozbiljnih 13 sati i 38 minuta, a do sada sam preslušala tek prvih pola sata. Još nisam savladala sve uzuse slušanja, pažnja mi često odluta, a kako Thoreaua slušam dok hodam gradom ili se vozim tramvajem, buka mi često ulazi u staloženo pripovijedanje naratora. No uzbudljivo je kada do mene ipak dopre neka lucidna misao i izmami mi osmijeh. Ili nabora čelo. Što drugo reći nego – dobro nam došle, audioknjige!