Nikada neću zaboraviti dan kada sam prvi put ušla u New York Public Library. Ni najbolje knjižnice ili knjižare u Hrvatskoj nisu joj ni blizu. Takvo nešto kod nas jednostavno ne postoji. A sada zamislite koliko ljudi, koliko desetaka milijuna ljudi može samo sanjati o pristupu znanju i obrazovanju kakav imaju ljudi u razvijenim zemljama na zapadu, a koje mi uzimamo zdravo za gotovo - govori Mirela Rončević, novinarka, urednica, književna kritičarka i inovatorica koja je čvrsto odlučila promijeniti svijet.
Uskoro, naime, počinje njezin projekt “Library of Croatia” zahvaljujući kojem će Hrvatska postati prva zemlja na svijetu s digitalnom nacionalnom knjižnicom dostupnom svima, bez obzira na njihovu lokaciju, dob i obrazovanje, s tisućama domaćih i stranih naslova na hrvatskom i stranim jezicima, od beletristike preko publicistike, kratkih priča, kolumni pa sve do znanstvenih članaka i turističkih vodiča. I to sve - potpuno besplatno.
Kada je kao tinejdžerica, u dobi od 16 godina, napustila rodne Ploče i u sklopu programa razmjene studenata srednjoškolsko obrazovanje nastavila u Americi, Mirela nije ni sanjala da će veći dio života provesti u New Yorku. Jer taman u vrijeme kada se trebala vratiti kući počinjao je rat, pa se odluka o povratku prolongirala, a uz to, stigle su sretne vijesti - Mirela je primljena na prestižni NYU, gdje je upisala studij novinarstva i književnosti, a na istom je sveučilištu kasnije i magistrirala. Zatim se dogodio život; dobar posao, ljubav i djeca, karijera u izdavaštvu. Imala je sreće, kaže, da ju je dopao najljepši posao koji je mogao - kao književna kritičarka spojila je ono najbolje od novinarstva i književnosti te radila kao novinar, a zatim i urednik u brojnim izdavačkim publikacijama.
Razvoj tehnologija
- S razvojem tehnologije i pojavom interneta, a pogotovo društvenih mreža, industrije su se počele mijenjati, pa tako i izdavaštvo. Pojavio se cijeli niz inovativnih kompanija koje su eksperimentirale s digitalnim izdavaštvom i za to trebale stručnjake koji zaista razumiju knjigu. Mi, urednici koji smo bili spremni izaći iz naših komfornih zona, dobili smo veliku priliku u karijeri. Ja sam jedna od njih, shvatila sam da s takvim kompanijama treba raditi, a ne bojati ih se.
Zašto? Jer čvrsto vjerujem da tiskanoj knjizi ništa ne može naštetiti - objašnjava Mirela, koja je u međuvremenu postala stručnjak za digitalno izdavaštvo i e-knjige. Proučavajući odnos čitatelja, knjige i tehnologije, osjetila je da je demokratizacija znanja i informacija na neki način njezina dužnost, i to ne samo njezina, već dužnost svih onih koji rade u izdavaštvu. Tada se počela poigravati idejom virtualnih knjižnica.
- Ako malo razmislite, već imamo jednu ogromnu, besplatnu i svima dostupnu virtualnu knjižnicu, a to je internet. Sve mu se industrije okreću, ali što je s onim najvrednijim, s knjigama? Kako je moguće da taj model još uvijek nije riješen, zašto je ta industrija još uvijek zatvorena? - priča Mirela te dodaje da je, radeći kao književna kritičarka za Library Journal i Publishers Weekly (to su dvije Biblije za knjižničare i knjižare, kaže), na temelju kojih kupci naručuju knjige koje će se zatim prodavati u knjižarama i nuditi u knjižnicama, osvijestila ranjivost svoje pozicije. Naime, zahvaljujući tehnologiji, danas svatko može biti kritičar, a pitanje koje se postavlja jest - zašto to ne iskoristiti?
Iako joj je u glavi od početka nešto mnogo, mnogo veće, Mirela Rončević je svoju ideju odlučila testirati na maloj skali, upravo u Hrvatskoj. Velik postotak ruralnog stanovništva, isjeckan teren, gomila otoka i ljudi bez pristupa knjižnici ili knjižari, milijuni turista i dovoljno malen teritorij da ga je jednostavno opasati GPS koordinatama Hrvatsku čini idealnom za ovakav tip eksperimenta: hoće li ljudi, ako im se stvore idealni uvjeti, čitati e-knjige ili će im se nastaviti odupirati?
- Krajem 2016. pokrenuli smo projekt Croatia Reads. Uzeli smo već postojeću tehnologiju i napravili katalog knjiga, a rezultati su bili malo je reći iznad očekivanja. U četiri tjedna imali smo 33 tisuće korisnika. Uz pomoć aplikacije pratili smo i njihove čitalačke navike i oduševili se kad smo uočili da Hrvati zaista žele čitati, da su neki u tih mjesec dana pročitali desetke knjiga, i to ne samo razvikane naslove. Ono što mi je posebno zanimljivo jest činjenica da je više od 80 posto naslova koji su se čitali bilo na engleskom - objašnjava inovatorica kojoj je uspjeh testnog projekta bio dokaz da je na pravom putu te je u Zagrebu, u kojem živi posljednjih nekoliko godina, počela razvijati pravu “knjižnicu” koja bi svjetlo dana trebala ugledati za dva mjeseca.
- Platforma ima nekoliko funkcija. Prva je pretraživanje i čitanje naslova koji su podijeljeni u kategorije: knjige za djecu, publicistika, beletristika, svjetski klasici, poezija, krimići i tako dalje. Druga je samoizdavaštvo, a treća, ona najzanimljivija, analitika - ističe Mirela koja vjeruje da je koncept “Low Impact”, koji je osmislio tim stručnjaka u projektu, prvi koji određenoj knjizi daje “vrijednost”. Naime, njihov čitač (tehnologija za čitanje unutar web stranice ili aplikacije) prati ponašanje korisnika, to jest, njegovu interakciju s knjigom. Kako ju je čitao, koliko, je li se vratio i pročitao nešto ponovno, napravio neku zabilješku, podijelio neki dio na društvenim mrežama... S količinom interakcije raste i “score” knjige jer, objašnjava, što znači bestseller ako kupljena knjiga već tri godine skuplja prašinu na polici? Jer prodati je jedno, čitati drugo - i upravo u toj funkcionalnosti leži prilika za izdavače i autore.
Otkrivanje novih talenata
Hrvatska je, objašnjava, vrlo nišno tržište, okrenuti smo uglavnom sjevernoeuropskom izdavaštvu, a iz anglosaksonskog svijeta dobivamo gotovo samo self help koji se vrlo dobro prodaje. S obzirom na to da će se u “Library of Croatia” nalaziti i cijeli niz naslova koji nisu objavljeni u Hrvatskoj, izdavači bi ovdje, priča Mirela, mogli vidjeti kako određeni naslovi prolaze pa ih eventualno odlučiti otisnuti jer istraživanja ionako pokazuju da ljudi najviše kupuju upravo one knjige koje su već pročitali, kao i da čak i piratstvo povoljno djeluje na prodaju. Također, izdavači bi, zahvaljujući dijelu platforme koji se bavi samoizdavaštvom, na njezinoj platformi mogli otkrivati i nove talente.
- Jesi li znala da je “50 nijansi sive” također samostalno izdana? Naravno, postojat će tu i urednički filter, nije sve što je self-published dobro, ali postoji gomila talentiranih autora koji nikada nisu dobili priliku, jer jednostavno nema novca za sve. Ovako će se dobiti priliku pokazati na tržištu i, ako njihovi radovi dobro prođu, dobiti pregovaračku prednost kod izdavača - objašnjava 43-godišnja inovatorica, koja je već u dogovorima s brojnim domaćim i stranim izdavačima čija će se izdanja naći na njezinoj platformi, a među kojima je i Lonely Planet, najpoznatiji svjetski izdavač turističkih vodiča.
- Izdavači turističkih vodiča razumiju moć analitike. Zamisli jedan Lonely Planet, okej, dobit će i neki novac od nas, ali ono što njih zapravo zanima jest koji se dijelovi vodiča najviše čitaju na određenom tržištu. Zašto da, recimo, ulažu velik novac u stvaranje sadržaja za top restorane u Zagrebu kad se čitatelji zadržavaju samo na turističkim atrakcijama? Sada, ako postoji i Library of Montenegro, Library of Switzerland, Library of Austria, jedan Lonely Planet točno zna kako stoji na kojem tržištu te zahvaljujući tome može planirati i razvijati prodaju - objašnjava Mirela, kojoj je “Library of Croatia” samo prvi korak u cijeloj priči.
Konačni cilj je u sklopu projekta “One Country, One Library” pokrenuti istu platformu u svakoj državi svijeta, a da bi takav globalni projekt uopće bio moguć, jer radi se o tehnološki vrlo kompleksnom pothvatu, i to na način da pristup knjižnicama svugdje bude besplatan, one ipak moraju na neki način zarađivati. Zbog toga je Mirela Rončević zajedno sa svojim timom, koji trenutačno broji deset ljudi, osmislila koncept “edutisinga” koji će potencijalnim partnerima predstaviti na tiskovnoj konferenciji 15. travnja u zagrebačkom Kinu Europa. Budući da knjižnica funkcionira na principu geolokacije, svojim budućim partnerima nude mogućnost izravnog obraćanja klijentima što bi, smatra Mirela, posebno zanimljivo moglo biti, primjerice, bankama, hotelskim lancima, osiguravajućim društvima, kao i svima drugima koji bi svoj brend željeli vezati uz znanje.
Koliko vjeruje u uspjeh ovog projekta možda najbolje ilustrira i činjenica da je na njemu, to jest na ideji otvorenih digitalnih knjižnica, odlučila i doktorirati, i to na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
- Brojni su razlozi zbog kojih će ljudi koristiti digitalnu knjižnicu. Izostanak one fizičke u blizini je samo jedan od razloga. Postoji cijeli niz naslova po koje ljudi ne žele otići u knjižnicu ili knjižaru jer će se na kraju morati sresti s osobom na pultu koja je, moguće, njihova susjeda, prijateljica od prijateljice ili nešto treće. Na primjer, knjige o nasilju ili seksu. Također, u Hrvatskoj nema cijelog niza žanrova kao što je, primjerice, gay & lesbian fiction, koji je u Americi jako razvijen. Zanimljivo je da je za vrijeme trajanja pilot projekta ta kategorija bila u top 10 najčitanijih - priča Mirela te dodaje kako postoji i cijeli niz materijala koji u fizičkom obliku nisu baš svugdje dostupni, kao što su znanstveni članci, udžbenici i slično. Uz to, kaže, želi ljudima pokazati da Hrvatska nije samo zemlja “puna života”, već i da je puna znanja.
- Uvjerena sam da ćemo ovim projektom pokazati da je moguće transformirati društvo. Ovo je za mene u početku bio samo izazov, nešto što me intrigiralo, nisam išla za time da će me dovesti do nekog otkrića. A ono što sam otkrila jest - ovo je budućnost - zaključuje.