Kad se čitateljima sezonskih priloga sugerira ono što se obično zove "ljetno štivo", tada se na takvim listama u pravilu i učestalo pojavljuju krimići. Iz nekog razloga, kriminalističke se romane poima kao tipično štivo za odmor, putovanje i ljetovanje. Velim - iz nekog razloga, zato što mislim da ta samorazumljiva poveznica nije uopće tako samorazumljiva.
Ljetno štivo - po definiciji - podrazumijeva čitanje nečeg što je vedro, razigrano i ne opterećuje tmastim mislima. Krimići, s druge strane, u pravilu pišu o ružnim stvarima. Svaki krimić, ma kako mračan ili vedar bio, podrazumijeva zločin, a najčešće i leš. Krimići nas često vode u mračne zakutke društva ili nečije psihe. Gorivo koje se u njima loži su društvena nepravda, siromaštvo, pohlepa,...