Naklada Ljevak upravo je izdala prvo hrvatsko izdanje knjige Sporazum Cvetković - Maček povjesničara Ljube Bobana, o jednom od ključnih dokumenata koji su prethodili II. svjetskom ratu na prostoru Jugoslavije, a koji je anticipirao i neka kasnija pitanja i probleme.
U knjizi među ostalim piše: "Kao što su vanjskopolitički razlozi djelovali na Beograd da otvori novi kurs u hrvatskom pitanju, tako je iz vanjskopolitičkih razloga i vodstvo HSS-a bilo spremno na kompromis s Beogradom. Pred opasnošću za opstanak ne samo Jugoslavije u cjelini već i Hrvatske u vezi s tim Maček je pristao i na parcijalno zadovoljenje onih maksimalnih zahtjeva koje je dotada isticalo vodstvo ove stranke. Dajući prioritet jugoslavenskom rješenju hrvatskog pitanja, vodstvo HSS-a bilo je zainteresirano za stabilizaciju i održanje Jugoslavije, već samim tim što se to predstavljalo kao najbolje rješenje i za Hrvatsku da se prebrode iskušenja koja je donosio svjetski rat".
O knjizi iz Naklade Ljevak navode: "Ova je knjiga vrlo rano izazvala zanimljivu polemiku, do koje je došlo nakon što je 1965. na Filozofskom fakultetu u Zadru obranom disertacije Uzroci krize monarhističke Jugoslavije od ujedinjenja 1918. do sloma 1941. doktorirao Franjo Tuđman. Ljubo Boban u Telegramu je iznio ozbiljne optužbe da ga je Tuđman plagirao, osobito u dijelovima svoga rukopisa gdje objašnjava postanak Sporazuma Cvetković-Maček i Banovine Hrvatske. U polemiku se uključio i Tuđmanov mentor Vaso Bogdanov, koji je imao primjerak Bobanove još neobjavljene disertacije o Sporazumu Cvetković-Maček. Bilo je očito da je Tuđman neovlašteno došao do Bobanova rukopisa i da ga je prekomjerno koristio.
Damir Agičić naveo je: Već u knjizi Sporazum Cvetković-Maček Ljubo Boban pokazuje vrline koje su ga krasile kao historičara: rad na pronalaženju novih izvora, njihova beskompromisna analiza i obrada te na kraju upotreba u znanstvenom tekstu kojim često dovodi u pitanje ranija stajališta historiografije. -
Ljubo Boban (1933. – 1994.) povjesničar, redoviti profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu i redoviti član JAZU-a/HAZU-a. Diplomirao je povijest 1959. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a 1964. je obranio disertaciju Sporazum Cvetković-Maček. Proučavao je hrvatsku i jugoslavensku povijest u razdoblju između dvaju svjetskih ratova istražujući političku povijest HSS-a i njegova vodstva, ponajprije djelovanje Vladka Mačeka. Prikupljao je i objavljivao izvornu građu i polemizirao o uzrocima sloma monarhističke Jugoslavije te o problemima utvrđivanja žrtava Drugoga svjetskog rata u Jugoslaviji i Hrvatskoj, posebno u logoru Jasenovac. Godine 1971. sudjelovao je u osnivanju Instituta za hrvatsku povijest Sveučilišta u Zagrebu te bio i njegov direktor (1972. – 1974.). Njegova su glavna djela: Sporazum Cvetković-Maček (1965.), Svetozar Pribićević u opoziciji 1928–1936 (1973.), Maček i politika Hrvatske seljačke stranke 1928–1941 (i–ii, 1974.), Hrvatska u arhivima izbjegličke vlade 1941–1943 (1985.), Hrvatska u diplomatskim izvještajima izbjegličke vlade 1941–1943 (i–ii, 1988.), Kontroverze iz povijesti Jugoslavije (i–iii, 1987. – 1990.), Dr. Tomo Jančiković. HSS između zapadnih saveznika i jugoslavenskih komunista (1996.) i atlas Hrvatske granice od 1918. do 1991. godine (1992.).