Kako se ratni zločinac iz Sarajeva skrivao u Irskoj glumeći iscjelitelja

Za korice romana “Male crvene stolice” irske spisateljice Edne O’Brien (r. 1930) Philip Roth je zabilježio: “Edna O’Brien napisala je svoje životno djelo”.

Dakako, Edna O’Brien jest “moderni klasik irske književnosti”. Njen prvi roman “Seoske djevojke” (1961) prekinuo je šutnju “o seksualnim temama i socijalnim problemima u represivnom razdoblju u Irskoj nakon Drugog svjetskog rata”. U jednom intervjuu O’Brien veli da je u njenom rodnom selu “na zapadu Irske” bilo negativnih reakcija na taj prvi roman, te da je nekoliko primjeraka bilo spaljeno.

Kćerka sluškinje, koja se iz Brooklyna vratila u Irsku, i seljaka (farmera), O’Brien je završila samostansku školu u Galwayu i zamalo postala redovnica. Studirala je na Farmaceutskom koledžu u Dublinu, kada se udala za pisca s kojim je imala dva sina. Njen romaneskni opus nastavlja se na temu “Seoskih djevojaka”, pa ispituje “odnose spolova”, i što je još važnije bavi se tradicionalnim irskim mentalitetom i “ženama koje se izgube u ljubavi”. Isto tako, pisala je drame - jednu o životu Virginije Woolf - i filmske scenarije.

Crvene stolice

U “Malim crvenim stolicama” O’Brien je ostala vjerna svojim nosećim temama, i rodnom kraju, uz jedan neočekivani dodatak. U epigrafu ovom romanu O’Brien, naime, podsjeća da je 6. travnja 2012. bilo poredano 11.547 crvenih stolica “niz osamsto metara glavne sarajevske ulice”, za svakog Sarajliju ubijenog “tijekom 1425 dana opsade”. Od spomenutog broja 643 male stolice “predstavljale su djecu koju su pobili snajperisti i teška artiljerija s okolnih brda”.

Pomislio sam da je spisateljica uzela za temu tragediju Sarajeva i prevario se. U prvom poglavlju ona opisuje dolazak nepoznatog stranca u irski gradić Cloonoilu, u krčmu, gdje se raspituje za prenoćište. (U pozadini sviraju The Pogues.). On kaže da je iz Crne Gore, dijeli posjetnicu s imenom dr. Vladimir Dragan, a nalik je “na kakva sveca, sijede brade, sijede kose” i ogrnut u dugi, crni kaput. “On je doktor, filozof, pjesnik i iscjelitelj”.

Kada “doktora Dragana”, kasnije u romanu, prepozna jedan od pomoćnih konobara u mjesnom Dvorcu, a to je, isto tako, doseljenik Muhamed ili Mujo, i to kao lik i glas s TV-a u ranom, bosanskom djetinjstvu, spisateljica pojačava moju prvu asocijaciju na ratni i poratni put Radovana Karadžića. Ona doktora tako ne naziva, no malo je javnih ličnosti s navedenim karakteristikama. Drugim riječima, Sarajevo je došlo u Cloonoilu u liku prikrivenog ratnog zločinca, koji bježi pred pravdom, odnosno Haaškim tribunalom. Usput, Irci nisu povjerovali Muhamedu, zato što je bio neobičan.

Pomutnja u gradu

Iscjeliteljev dolazak izazvao je u gradiću pomutnju i pomogao spisateljici da mu izvrne želudac. Doktor Dragan, dakako, taji svoju prošlost, pa se ni spisateljica ne trudi oko nje. Reklo bi se, to joj je manje zanimljiv dio priče, i ona ga više podrazumijeva no opisuje. Međutim, suknareva žena Fidelma McBride, rekli bismo propala lokalna modistica, zaljubi se u pristalog došljaka i začme s njime dijete. Uopće, doktor je oko sebe i svoje novootvorene ordinacije širio dobro: pomagao ljudima iscjeliteljskim tretmanom i prošao moralistički ispit lokalnih svećenika i časnih sestara.

Doktorov je status bio toliko dobar da su mu u mjesnoj školi povjerili zadaću da vodi djecu na izlet u prirodu. Na stranu, što ga je baš na tom izletu presreo jedan mjesni policajac. I što je O’Brien baš tu prešla iz “objektivnog” pripovijedanja u trećem licu jednine, u prvo lice množine (“mi”, djeca na izletu). Ona mijenja kut gledišta, ili pripovijedanja, kada smatra da će njime ostvariti bolji doživljaj. Pa dopušta da pripovijedaju, na primjer, Fidelma i njen muž Jack.

Uhićenje doktora obavili su “viši” policajci, tako da su se ovi iz Cloonoile osjećali podcijenjeno. Dragan je na svim TV vijestima, a mjesto u nevjerici. Trudnoj Fidelmi pokucala su na vrata trojica balkanskih zločinaca. Kako su se zakasnili osvetiti Draganu, osvećuju se Fidelmi. Jedva preživjevši - ubili su joj dijete u utrobi, i napuštena od muža, ona odlazi u London. I tu je Edna O’Brien najsnažnija, opisujući prokletstvo i samoću irske žene. I njenu snagu.