INTERVJU IGOR ŠTIKS: ‘Kada ne pišem romane, bavim se aktivizmom’

Za Igora Štiksa prvi put sam čula 1999. godine, kad je, kao dvadesetogodišnjak, sa samo nešto starijim Daliborom Šimpragom objavio knjigu “22 u hladu: antologija nove hrvatske proze 90-ih”. Već je tada, tim presedanom dvadesetogodišnjaka-antologičara, pokazao da mu ambicija ne da oko sebe opisivati male kružnice. I doista, Igor Štiks u međuvremenu je doktorirao političke znanosti u Chicagu na sveučilištu Northwestern i u Parizu na Institutu političkih studija (poznatijem kao Sciences Po). Napisao je dva romana, “Dvorac u Romagni” i “Elijahovu stolicu” (prvotno objavljene u Zagrebu) nagrađivane i prevedene na desetak jezika te zbirku poezije “Povijest poplave”. Povremeno piše za Guardian i Open Democracy; društveno je angažiran i kao nekadašnji koordinator Subversive Festivala i kao trenutni suorganizator sarajevskog Otvorenog univerziteta.

Praizvedba u Sarajevu

Trenutno šparta između Beograda - gdje ima suprugu i dvomjesečnog sina Ivora - i Sveučilišta u Edinburgu gdje predaje. Igor Štiks prošloga je tjedna u Zagrebu dobio odličje Viteza reda umjetnosti i književnosti, koje dodjeljuje francusko Ministarstvo kulture. Predaje na Sveučilištu u Edinburgu.

Čime ste zaslužili svoju vitešku “titulu”?

- Ona je priznanje za moj književni rad i, kako je istaknuto u obrazloženju, javni angažman. Vjerujem da je uspjeh francuskog prijevoda “Elijahove stolice” tome pridonio, kao i činjenica da sam posljednjih godina imao niz javnih nastupa i predavanja, kod nas, u Francuskoj i drugdje u Europi, na kojima sam kritički govorio o suvremenim društvenim i političkim problemima.

Pišete li trenutno beletristiku?

- Upravo s redateljem Borisom Liješevićem radim na mojoj drami “Brašno u venama”, koja će premijerno biti izvedena u ožujku u Sarajevskom ratnom teatru (SARTR). To je moj prvi dramski tekst, iako bi se moglo reći da sam se približio teatru već i suradnjom na dramskoj adaptaciji “Elijahove stolice” u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, koja je imala intenzivan život kako u JDP-u tako i diljem regije. “Brašno u venama” je drama o obitelji koja se nakon 20 godina ponovo okuplja. Protagonisti u jednoj noći “prođu” kroz cijelo stoljeće - od djeda i Prvog svjetskog rata, preko oca partizana, pa sve do najmlađe generacije koju će posljednji rat raspršiti po svijetu.

Slučaj Grčke

Napisali ste, sa Srećkom Horvatom i knjigu o građanskom neposluhu “Pravo na pobunu”. Čime objašnjavate da su u Grčkoj parlamentarne izbore dobili radikalni ljevičari, a u Hrvatskoj predsjedničke desnica?

- U Grčkoj se radi o formaciji koja je nastala iz sličnih pokreta kakvi danas postoje i u Hrvatskoj, tj. iz koalicije aktera, grupa i pokreta koji su shvatili da se klasičnim partijskim modelom ne može više ništa napraviti u datom oligarhijskom sistemu. Odno-sno, da je potrebno stvarati platforme koje će biti glas različitih društvenih snaga, u ovom slučaju progresivnih i radikalno lijevih, a koje se same često organiziraju na participativan i izravno demokratski način.

Promjene neće donijeti korumpirani i delegitimizirani stranački sustav ni uglavnom inertni ili često za vlast direktno vezani tzv. nevladin sektor. Syriza je konačno došla na vlast i sada slijedi suočavanje s istinom, tj. s onim što je uopće moguće napraviti u vrlo nepovoljnim okolnostima. Rezultat će, bojim se, biti daleko ispod naših nadanja i snova, ali bi bilo jako važno, i tu mislim i na Hrvatsku, ako Syriza pokaže put ka drugačijoj, demokratičnijoj politici, alternativi postojećem kapitalističkom sistemu i, konačno, pravednijem društvu oslobođenom dužničkog ropstva.

Nove knjige

Teško je tu biti optimist, no, vratimo se na naše izbore, pobijedila je gđa Kitarović, a uskoro će možda i HDZ. Što nas čeka?

- Kriza u različitim zemljama dovodi do različitih odgovora, ovisno o konkretnoj političkoj konstelaciji. Na Jugu, u Španjolskoj, Portugalu i Grčkoj, jača ljevica - koja baš i nije toliko radikalna kako je se želi predstaviti u konzervativnom tisku - s programom usmjerenim protiv mjera štednje i neoliberalnog restrukturiranja te s pokušajima obnove socijalne države.

U nekim zemljama centra, s druge strane, sve više jača ksenofobna desnica. Ona u europskim zemljama nameće ideju da za krizu nije kriv kapitalizam kao takav (već samo njegove zloupotrebe) kao i da su “problem” oni ”drugi” (imigranti, manjine, vjerski ili etnički drugačiji, susjedi, “Jugoslaveni”...)

Koje će vaše knjige ove godine objaviti Fraktura?

- Objavit će zbornik “Dobro došli u pustinju postsocijalizma” koji smo uredili Srećko Horvat i ja, a koji je upravo objavio britanski nakladnik Verso. Zbornik kritički propituje naslijeđe socijalizma i aktualni kapitalistički sistem te analizira nastajanje novih progresivnih, lijevih pokreta na Balkanu.

Druga knjiga mogla bi itekako interesirati hrvatsku publiku, pogotovo nakon predsjedničkih izbora i retorike koju smo mogli čuti u kampanji. Radi se o hrvatskom izdanju moje studije koja će u Velikoj Britaniji biti objavljena kod londonskog Bloosmburyja, a u kojoj se bavim koncepcijama i praksama državljanstva i građanstva u Jugoslaviji i postjugoslavenskim državama u posljednjih sto godina.