Iako objavljen još ljetos, roman “Let” Vladimira Arsenijevića viđenija književna kritika u Srbiji je zaobišla; publika je roman objeručke prihvatila, zasad broji oko šest tisuća kupaca i čitatelja. “Let” svejedno lebdi u ringu kritičke recepcije: onih nekoliko književnih kritika o “Letu” (osim Arsenićeve u e-novinama) dosad je bilo negativno.
Arsenijević, autor “Predatora”, bivši punker, književni aktivist i pomalo svojeglava ličnost koja zaobilazi stereotipne književne uloge, nije baš netko od koga biste očekivali novopovijesni roman, no zašto, zapravo, i urbani lijevi intelektualci poput Arsenijevića ne bi pisali historijske romane ako to žele? Možda zato jer povijest i povijesni roman stereotipno shvaćamo kao balkanski rezervat velikih nacionalnih tema, političkih sinteza i ratnih epopeja, pa nam se Arsenijević čini kao neki uljez? Čitava je konstrukcija, jasno, blesava - nema baš nikakvog razloga da povijesne romane pišu samo Aralica i Gatalica.
Nisu glamurozni likovi
Arsenijevićev “Let” je drukčiji roman: umjesto još jedne priče o balkanskom mrakobjesju, Arsenijević nudi modernu dinamičnu priču o uzbudljivom vremenu “mondenih” tridesetih koju je uspješno preselio u Veliki Bečkerek (danas Zrenjanin). Riječ je prije o historijsko-obiteljsko-ljubavnom romanu u kojem autor oslobađa nostalgične potencijale “zlatnog doba” ili nekog zakasnjelog Belle Époque.
Povijesna romaneskna scenografija nije puka tapiserija jer se događa u provinciji: Arsenijević to vrijeme, već dinamično predratno/pretapokaliptično, spretno isprepleće s eskapističkim valovima. Kulise su lako izgrađene na očitoj autorovoj naklonosti prema nestalom građanskom svijetu, no, na svu sreću, “Let” nije naricanje za dobrim starim vremenima, običajima i manirima. Arsenijević ne bježi ni od “prave” povijesti, odnosno političkih okolnosti koje su dokusurile staru Jugoslaviju.
Mnoštvo likova
Ni likovi nisu baš obavezno celuloidni i glamurozni, intrigantni su bosanski “dođoši”, čije su priče pravi motor romana. “Let” je, uostalom, roman “srpski” koliko i “jugoslavenski”: autor je proveo glavne junake regijom, ovog puta, na jug, u Sarajevo i Mostar, premda jedan od likova službuje i u Osijeku. Iza Velikog Bečkereka sakrila se Bosna i Hercegovina, koju Arsenijević potiho simpatizira.
No, glavni junak Pavle vojni je pilot kraljevske vojske i u “Letu” se pripovijeda o njegovim odnosima s mamom, tatom, prijateljima i djevojkom koju će oženiti. Na razini fabule ne događa se zapravo ništa posebno, što je možda i navelo kritičara Popboksa Zorana Jankovića da “Let” proglasi prikrivenim trivijalnim romanom, nakrcanim klišejima i općim mjestima.
Ako baš želite, u ovom romanu zaista možete vidjeti samo klišeje, roman je možda nastao i razgledavanjem porodičnih fotoalbuma - no isto tako je Arsenijević blizak campu i u romanu se zna poigravati klišejima. Kompleksna ciklička romaneskna konstrukcija kao da sama demantira Jankovićev tip prigovora, a i glavni junak nastrada već u prvom poglavlju, što je stvarno težak prekršaj u žanru trivijale, a o opisima Pavlove predsmrtne agonije da i ne govorimo.
“Let” pomalo nalikuje na pilot-epizodu velike historijske književne tvorevine u nastajanju, prema kojoj bi se mogla snimiti TV serija. Arsenijević je posijao mnoštvo intrigantnih likova o kojima je jedva stigao što ispričati - jedan je ljubavni par (Marijana i Srećko) očito zaražen virusom nacizma. Komunist Kosta, pak, odlazi u Španjolsku u građanski rat.
Vješto ispričana priča
Mnoštvo je priča ostalo otvoreno i jasno je da čitatelj/ica želi saznati što se s njima dogodilo. Arsenijević je naprosto preiskusan pisac da bi “zaboravio” na svoje likove, prije će biti da je “Let” početak ambiciozno zamišljenog romanesknog serijala, možda i tolstojevskih dimenzija.
“Let” je vješto ispričana, uglađena i uredna proza, nedvojbeno “reader friendly”. Roman bi bio još bolji da Arsenijević posjeduje izraženiji melodramatski talent, odnosno da je središnja ljubavna priča uvjerljivija i da neki važni odnosi nisu pomalo površno riješeni.
“Let” je poput niskokaloričnog bezalkoholnog napitka bez velikih političkih zaključaka, bez nacionalnih i političkih obračuna i prikrivenih ideoloških smicalica, možda ne baš za svaki ukus, no ukusan na svoj način. Arsenijević je kritičarima postavio kompliciranu literarnu jednadžbu koju oni, za razliku od čitatelja, nisu riješili.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....