Pisana baština đakovačkoga biskupa Josipa Jurja Strossmayera, objavljena u četiri sveska "Sve za vjeru i za domovinu" predstavljena je u ponedjeljak u dvorani "Vijenac" Nadbiskupskoga pastoralnog instituta u Zagrebu.
Pozdravnu riječ na predstavljanju uputio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, a o biskup Strossmayeru govorili su priređivač knjiga đakovačko-osječki nadbiskup u miru mon. Marin Srakić, akademici Stjepan Damjanović i Dubravko Jelčić te profesor na zagrebačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu mons. Juraj Kolarić.
Kardinal Bozanić odao je priznanje priređivaču mons. Srakiću na izdanju, kako je rekao, ova četiri pozamašna sveska Strossmayerovih tekstova. "Strossmayer je bio velika ličnost naše crkvene i narodne prošlosti", rekao je dodavši kako je bio u tijekovima stvaranja hrvatske povijesti.
Ocijenivši kako se snažne ličnosti izdižu iznad svoga povijesnog doba, kardinal je naglasio kako bi sljedbenici tih velikih ličnosti trebali gledati njihovo djelo u kontekstu vremena.
Smatra kako je zadaća povjesničara da ponude autentično djelo velikana te ističe kako ova četiri sveska omogućuju susretanje s bogatom Strossmayerovom pisanom baštinom.
Mons. Srakić je naglasio kako je Strossmayer sve svoje intelektualne i fizičke sposobnosti ugradio u biće svoje Crkve i hrvatskoga naroda.
Podsjetio je i kako se iz njegove pisane ostavštine može vidjeti Strossmayerov odnos prema papi, jugoslavenstvu i hrvatstvu, koji su toliko bili krovotvoreni u jugoslavenskim udžbenicima.
Akademik Damjanović je ustvrdio kako je đakovački biskup sjajan govornik te da je svojim govorima već na početku poslanja isticao da snagu vidi u knjigama.
Smatra kako je bio svjestan hrvatskoga jezika, odnosno onoga što danas zovemo standardnim jezikom. Često je isticao kako je jezik narodu najveći dar Božji, napomenuo je podsjetivši na njegove izreke i kako je jezik ogledalo narodne duše.
Istaknuo je i kako se zalagao da se služba Božja, osim na aramejeskom, grčkom i latinskom, služi i na slavenskom jeziku te dodao kako se posebno zauzima za obilježavanje velikih obljetnica u 19. stoljeću posvećenih svetoj braći Ćirilu i Metodu te hrvatskoj glagoljskoj baštini.
Uostalom, slavenski jezik je smatrao mostom između katoličkih i pravoslavnih Slavena, napomenuo je Damjanović.
Akademik Jelčić je izrazio uvjerenost kako je došlo vrijeme da se napokon Strossmayera pročita. Dokumneti pokazuju kako je Strossmayer u neku ruku naš suvremenik, napomenuo je ustvrdivši kako je nadživio svoje vrijeme.
Ocijenio je kako mnogi njegovi spisi pokazuju izniman književni talent, a jedan objavljeni putopis potvrđuje Strossmayera kao književnika.
Jelčić smatra kako je zabluda da je Strossmayer bio ideolog jugoslavenstva. Za njega je jugoslavenstvo bilo zemljopisni, a ne državotvorni pojama sa Zagrebom kao središtem, napomenuo je dodavši kako se posebno poslije 1918. godine stvarala teza da je on tvorac Jugoslavije.
Govoreći o mostu između zapadnih i istočnih kršćana, mons. Kolarić je napomenuo kako je Strossmayer smatrao da pravoslavni kršćani imaju pravu vjeru, ali nemaju pravu crkvu.
Naglasio je kako je Strossmayer prvi definirao hrvatski prostor kao prostor susreta istočnih i zapadnih kršćana.
U politici je smatrao kako se protestantskom pangermanizmu treba suprotstaviti jedan panslavizam, napomenuo je ustvrdivši kako je đakovački biskup bio preteča današnjega ekumenizma.
U četiri knjige pisane baštine Josipa Jurja Strossmayera "Sve za vjeru i za domovinu", koje je objavio Nadbiskupski ordinarijat u Đakovu, na više od 2500 stranica prikupljene su i objavljene korizmene i prigodne poslanice, okružnice i propovijedi, važniji govori i osvrti biskupa Strossmayera, napisani tijekom 55 godina službe. Uz brojna djela, biskup Strossmayer je ostavio i svoje poslanice, koje se do danas, čuvaju na već požutjelim stranicama Glasnika Biskupije.
Biskup Strossmayer (1815. - 1905.) bio je jedna od središnjih hrvatskih ličnosti 19. stoljeća na intelektualnom, vjerskom, ali i političkom polju. Osnivanjem Akademije udario je temelje visokom obrazovanju i znanstvenom radu u Hrvatskoj. U sjećanju je hrvatskog naroda ponajviše ostao poznat kao njegov najveći mecena, kulturni preporoditelj, briljantan govornik Vatikanskog koncila, humanist širokih vidika, veliki knez Crkve, apostol mira, razumijevanja i suradnje među ljudima i narodima, humanist i vizionar.