Rođen 10. srpnja 1887. u Valletti kao sin mornara iz Cornwalla i gibraltarske Ciganke. Tog je dana Nikola Tesla slavio trideset prvi, a Marcel Proust dvadeset i šesti rođendan. Tri dana prije njegova šestog rođendana rodit će se hrvatski pisac Miroslav Krleža. U djetinjstvu će shvatiti da mu je linija života fatalno kratka. Uzet će sudbinu u svoje ruke i britvom je produžiti. Zauvijek će ostati mlad.
Njegove rane avanture zbivaju se u vrijeme Rusko-japanskog rata. Sudjeluje u Prvome svjetskom i u ruskom građanskom ratu, te u Oktobarskoj revoluciji. Dobar je s Trockim. Između crvenih i bijelih bira poziciju vječnog melankolika. Blizu njega su uvijek lijepe, dekadentne i pomalo u se urušene dame, s klobucima epohe i predugim muštiklama. Mornar je, ali malo što mu se događa na moru. More je za njega prostor meditacije, vrijeme koje mora proći između dva kopna. U Italiji je u rana doba Mussolinijeva uspona. Ako se od komunista brani melankolijom, od fašista se brani cinizmom. Ali naravno da su mu bliži oni prvi. Kada se vlasti dokopaju oni koji su protiv svakog totalitarizma, Corto Maltese će, sasvim prirodno, biti zabranjen.
Njegova posljednja avantura zbiva se u doba Španjolskog građanskog rata. Nestaje tada u nerazjašnjenim okolnostima. Nije se radilo o pogibiji, još i manje o smrti od srca – ako bismo o umiranju, da, on bi mogao umrijeti samo od srca, takav je to čovjek – nego je Španjolski građanski rat bio posljednji romantični rat na Zemlji. U onom što je kasnije dolazilo on nije imao što da traži.
Bio je krajnje neraspoložen prema sektaštvu bilo koje vrste. Išle su mu na živce nacionalne i vjerske podjele. Ideologije su ga zabavljale. Uvijek je znao što će se dogoditi poslije. Za razliku od književnih likova privezanih uz vrijeme, on je uvijek imao tu slobodu lutanja kroz epohe. Prošlost je sa budućnošću spojena jednom prekooceanskom plovodbom. Bio je lijep. Možda najljepši muškarac kojeg znamo. I ne bi se o njemu trebalo govoriti u prošlosti. Lijep je i danas.
Duga je lista njegovih poznanika i prijatelja, a još duža lista njegovih poštovatelja i tihih poklonika. Na prvoj su, uz spomenutog Trockog, Hermann Hesse, osmanski general Enver paša, Roman von Ungen-Sternberg, general Vrangelove vojske, Jack London i, naravno, Raspućin. Corto Malteze je ljekovito djelovao na Raspućinov preizraženi aktivizam i sklonost zavjerama. Učinio ga je zlim melankolikom, učenikom još uvijek nerođenog Emila Ciorana.
Prvi na listi Cortovih poklonika je Umberto Eco. I možda njegov nerođeni rođak. Corto Maltese živio je u svijetu koji je Eco pokušavao stvoriti. Vladimir Pištalo je o Cortovu životu napisao lijep kratki roman i tako ga učinio književnim junakom.