Dragutin Dumančić, upamćen najviše kao izdavač i vlasnik nakladničke kuće Ceres, preminuo je u subotu u 86. godini života, a pokopan je u Samatovcima gdje je proveo djetinjstvo. Kao agronomski stručnjak radio je više od jednog desetljeća u međunarodnoj organizaciji za hranu i poljoprivredu FAO na razvojnim programima u zemljama Magreba. Od 1992. godine, kad je utemeljio Ceres, uredio je dvjestotinjak knjiga hrvatskih i stranih autora. Dumančić je bio i prevoditelj, pjesnik, prozaik, a osobita strast bila mu je fotografija.
Dumančić je kao jedan od glavnih ciljeva naklade Ceres postavio građenje mostova između hrvatske i francuske kulture. Ceres je izdao niz djela važnih francuskih autora kao što su Albert Camus, Gustave Flaubert, Marguerite Duras, Pascal Bruckner, Michel Tournier, Jean-Marie Gustave Le Clézio, Paul Garde, Marguerite Yourcenar, Alain Finkielkraut... Zbog promicanja francuske kulture dodijeljeno mu je francusko odličje Vitez reda za umjetnost i književnost.
Dumančićev Ceres je izdavao i ugledne hrvatske autore kao što su Stanko Andrić, Ratko Cvetnić, Milorad Stojević, Žarko Paić, te mnoge druge.
"Gospodin Dumančić ponudio mi je da moj 'Kratki izlet' objavi u Ceresu, a nakon tog prvog izdanja mi smo nastavili jednu vrstu poznanstva premda nismo dalje više surađivali. On je tada bio moj svojevrsni mentor. Imali smo uzajamno poštovanje", rekao nam je Ratko Cvetnić čiji se roman "Kratki izlet" iz 1997. godine smatra jednom od najboljih proza o ratu u Hrvatskoj.
Cvetnić je dodao da je Dumančić bio neobičan čovjek strastven prema svemu čime bi se bavio, te je uspio povezati agronomiju, diplomaciju i nakladništvo.
"Volio je svoje izdavačke pothvate, uvijek je imao ideje i planove. Nije mirovao niti u vrijeme kad je trebao u mirovinu", kaže Cvetnić.
I piscu i povjesničaru Stanku Andriću Dumančić će ostati u sjećanju kao zanimljiv i svestran čovjek, s kojim je nekoliko puta surađivao. Upoznao ga je dok je bio student prije tridesetak godina, a posebno ga se dojmio Dumančićev prijevod Saint-John Persea.
"Vidjelo se da je tu uložio puno vremena, truda i ljubavi", rekao je Andrić.
Zanimljivo je da je Dumančić po zvanju bio agronom, diplomirao je i doktorirao poljoprivredne znanosti na zagrebačkom Sveučilištu. Od 1967. do 1983. godine radio je kao ekspert Ujedinjenih naroda (UNDP/FAO) u aridnim područjima svijeta, prvenstveno u mediteranskim zemljama - od Irana do Maroka. U tom je području snimio mnoge svoje fotografije koje čine neiscrpnu, vrlo malo korištenu kolekciju autorskih snimaka.
Godine 1992. u Zagrebu je organizirao vrlo zapaženu izložbu fotografija pod nazivom "Portreti hrvatskih književnika", na kojoj je izloženo 115 portreta koji su se poslije našli u brojnim knjigama, po leksikografskim izdanjima, književnim časopisima... Kako se kao izdavač profilirao i kao promicatelj kvalitetne strane književnosti, Dumančić je vlasnik i brojnih portreta stranih pisaca koje je dovodio u Zagreb i Hrvatsku.
Za biblioteku Hit u nakladi Znanje Dumančić je objavio prijevod romana vodećeg marokanskog pisca Mohameda Choukrija "Goli kruh". Na hrvatski je preveo poeziju Saint-Johna Persea (četiri knjige u dvojezičnom izdanju: "Pohvale", "U slavu kraljeva", "Anabaza" i "Progonstvo", Ceres, 1997.); Samuela Becketta (dvije knjige pjesama, dvojezično: "Pjesme" i "Stihoklepstvo", Ceres, 2001.), poeziju Ruperta Brookea, te moderne iranske (Ahmad Shamloo i Esmail Khoi) i egipatske pjesnike (Rifat Sallam).
Dumančić je također pisao i objavljivao poeziju i prozu. Objavio je roman "Izjednačenje" (Naklada Ceres 2007.). U književnim časopisima je objavljivao i pjesničke cjeline (Mogućnosti, Republika, Nova Istra, Trag, Ognjište, Zbornik MH i dr.).