HIPNOTIČAN U RITMU

BALADE PETRICE KEREMPUHA 'Katkad mi se čini da Krleža lakše diše u njemačkom nego u kajkavskom'

 Damir Krajač / HANZA MEDIA
Najsofisticiraniji pjesnički ciklus hrvatskoga dvadesetog stoljeća i najznačajnije lirsko djelo ikad napisano na kajkavskom jeziku na njemački je preveo Boris Perić. ‘Prvi put imamo Krležine balade na stranom jeziku tako savršeno prevedene da nema zamjerke’, komentirao je Viktor Žmegač

"Prvi put imamo Krležine balade na stranom jeziku tako savršeno prevedene da nema zamjerke. Hrvatima je teže čitati original nego Nijemcima ovaj kongenijalan prijevod”, oduševio je akademika Viktora Žmegača, najuglednijega hrvatskoga i južnoslavenskoga germanista, upravo objavljen njemački prijevod Balada Petrice Kerempuha Miroslava Krleže iz pera Borisa Perića: Die Balladen des Petrica Kerempuh u nakladi Društva hrvatskih književnika.

Najsofisticiraniji pjesnički ciklus hrvatskoga dvadesetog stoljeća i najznačajnije lirsko djelo ikad napisano na kajkavskom jeziku predstavlja dakako i za prevoditelja najveći izazov. Nikad nije u cijelosti prevedeno na njemački, reklo bi se, nakon hrvatskoga, najvažniji jezik Krležina literarnog univerzuma. Balade su prevedene, uglavnom dijelom, na slovenski, talijanski, makedonski, mađarski, češki, francuski, ruski, arapski jezik…

Izazov Periću

Najveći trud prije Perića, kad je posrijedi njemački, uložila je Ina Jun-Broda (1899. - 1983.), hrvatska i austrijska književnica i prevoditeljica, koja je prevela dvadesetak balada, objavljenih 1972. Taj prijevod akademik Žmegač isto je bio potvrdio kao izvanredan i to je djelo stajalo kao dobrodošao izazov i Periću.

Ova knjiga objavljena je za osamdesetu obljetnicu izlaska iz tiska prvoga izdanja Balada u Ljubljani, u luksuznoj produkciji slovenskog pjesnika i prevoditelja Silvestera Škerla (1903. - 1974.). Po Krležinu svjedočenju, tiskanje je bilo počelo 18. srpnja 1936., dakle prije gotovo točno osamdeset godina.

Boris Perić (r. 1966. u Varaždinu), pripovjedač, publicist i poliglot, preveo je s njemačkoga dosad cijelu jednu biblioteku austrijskih i njemačkih romanopisaca, dramatičara i filozofa. Među ostalima, prevodio je s njemačkoga Josepha Rotha, Thomasa Bernharda, Johannu Spyri, Hermanna Hessea, Leopolda von Sacher-Masocha, Arthura Schnitzlera, Karla Jaspersa, Güntera Grassa.

Zagreb, 020109.
Koranska, zgrada EPH.
Boris Peric, autor knjige Fantasticna bica Istre i Kvarnera.
Foto: Biljana Gaurina / CROPIX
Biljana Gaurina / CROPIX
"Iako je sam Krleža prevođenje Balada smatrao 'opasnim' prevodilačkim pothvatom, ja sam taj pothvat shvatio kao izazov, ne samo zato što Balade i danas mnogi smatraju neprevedivima, već i zato što njemački prijevod otkriva brojne dodirne točke između Krležine poetike i poetika njemačkih pisaca od Grimmelshausena preko Brechta pa sve do Christiana Morgensterna, čije su Galženjačke pjesme (Galgenlieder) svoj odraz svakako pronašle u galgama, jednom od frekventnijih motiva Balada", ističe Perić

Ovaj prijevod na njemački, koji je autor popratio s više od tristo zabilješki, koje često otkrivaju dosad nepoznata značenja pojedinih riječi i kontekst pojedinih stihova, te s opširnim pogovorom za njemačkog čitatelja, Društvo hrvatskih književnika obavilo je u svojoj biblioteci Most, eto upravo na Krležin rođendan, 7. srpnja. U istoj je biblioteci isto društvo godine 1978. objavilo izbor iz Balada u prijevodu Ine Jun-Broda. Nekoliko tih pjesama tiskano je i šest godina ranije, u knjizi Miroslav Krleža: Balade Petrice Kerempuha. Prevedene na češki, francuski, mađarski, njemački i ruski.

Zagreb, 100211.
Muzikolog, germanist, pisac, Viktor Zmegac.
Foto; Damjan Tadic / CROPIX
Damjan Tadić / HANZA MEDIA
Viktor Žmegač

Potporu za ovo iznimno djelo hrvatske kulture dali su zagrebački gradski oci ali ne i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i ministar Zlatko Hasanbegović, koji su eto ocijenili da ovaj “kongenijalan rad”, kako autoritativno tvrdi profesor Žmegač, državi ne vrijedi niti pet lipa. Akademik je ustupio za knjigu svoj slavan esej, Balade Petrice Kerempuha u komparativnoj vizuri, objavljen u njegovoj jednako utjecajnoj knjizi Krležini europski obzori iz godine 1985.

Naslovnica 'Balada Petrice Kerempuha' na njemačkom jeziku u prijevodu Borisa Perića

Prijevod je, dakle, toliko dobar da ga savršeno razumije, napominje u razgovoru za Jutarnji akademik Žmegač, svaki obrazovani Nijemac. To bi, po prilici, bio svaki koji je završio gimnaziju.

Prvo izdanje donijelo je trideset balada a definitivno, iz 1946., donosi ih trideset četiri. Perić je svaku, naglašava profesor Žmegač, preveo “točno i u duhu jezika”, poštujući svaki detalj originala.

Prijevod na standard

Valja naglasiti da je Perić Balade Petrice Kerempuha preveo na standardan, tek ponešto arhaičan njemački jezik i tek su oni stihovi u Krleže doneseni u upravnom govoru, prevedeni na bečki, južnonjemački dijalekt.

“Nastojao sam poštivati unutarnju strukturu Krležina stiha, svakoga pojedinačno i u cjelini pjesme. To se na prvi pogled čini nemogućim zadatkom. Međutim, kad se udubite u jezik, u oba jezika, stanu vam se javljati pred očima podudarnosti koje nadiru poput inspiracije. Katkad mi se činilo da Krleža bolje i lakše diše u njemačkom nego u kajkavskom jeziku”, otkriva Perić.

Prijevoda se dakle prihvatio prije godinu dana. Dakako, Krležom se bavi, što se kaže, odvajkada. Napisao je, među ostalim, roman Povratak Filipa Latinovića, koji se naslovom od Krležina razlikuje tek fonetskim pisanjem prezimena naslovnog lika a i u sadržaju mu je naoko blizanac.

Pučka književnost

Perić je, među ostalim, autoritaran poznavatelj i promicatelj kajkavskoga jezika, koji je priznat kao povijesni standard i živ književni jezik, pa i time ujedno objašnjava odluku da Krležine kajkavske stihove prevodi na njemački standard.

“Njemački književni standard sadrži sve elemente pučke književnosti, kakve donosi i Krležin univerzum. Dakako, ni jezik balada nije kajkavski dijalekt u uvriježenom dijalektološkom smislu nego Krležin autorski hibrid, konstrukt, dijelom oslonjen na ‘barokni’ kajkavski, koji je još mogao funkcionirati kao književni jezik, a dijelom i na primjese drugih jezika. U Baladama su štokavski, njemački, mađarski, talijanski, latinski. U jeziku prijevoda trebalo je sačuvati sadržajnu i ritmičku jedinstvenost Balada. Književni, visokonjemački, nadao se kao logičan izbor, na čijoj rešetki elastično može počivati složena Krležina fraza ali i arhaičnost.”

Perićev prijevod hipnotičan je u ritmu i unutarnjoj glazbi. To su odmah prepoznali čitatelji. Zagrebačka skupina Cinkuši za svoj novi album uglazbila je prijevod Balade “Krava na orehu” (Die Kuh im Nussbaum).

O teškoćama prevođenja Perić piše u svom pogovoru na njemačkom jeziku, gdje otkriva i mogući najtipičniji njemački kontekst Krležina djela i zapravo produbljuje rad akademika Žmegača i svih drugih naših velikih komparatista koji su Krležino djelo mjerili u europskom obzoru, Ivu Frangeša, Aleksandra Flakera i mnoge druge.

“Iako je Miroslav Krleža prevođenje Balada smatrao ‘opasnim’ prevodilačkim pothvatom, ja sam taj pothvat shvatio kao izazov, ne samo zato što Balade i danas mnogi smatraju neprevedivima, već i zato što njemački prijevod otkriva brojne dodirne točke između Krležine poetike i poetika njemačkih pisaca, od Grimmelshausena do Brechta pa sve do Christiana Morgensterna, čije su Galženjačke pjesme (Galgenlieder) svoj odraz svakako pronašle u galgama, jednom od frekventnijih motiva Balada”, kaže Perić.

Lik Petrice Kerempuha svojevrsna je varijanta Tilla Eulenspiegela, ali je u kajkavskim pučkim legendama i predajama poprimio mnogobrojne značajke kajkavske sredine i podneblja koje ga je pod svojim imenom i prihvatilo, dajući mu, osim jezika, svoj duh i mentalitet. Kao pučki zabavljač, dovitljivac, lakrdijaš, otkrivač i kažnjavatelj ljudske gluposti, Petrica Kerempuh književno je promoviran u djelu varaždinskoga kajkavskog pisca Josipa Lovrenčića (1787. - 1842.) Petrica Kerempuh iliti čini i živlenje človeka prokšenoga (Varaždin 1834.). To je djelo, po sudu Josipa Vončine, svojim jezikom i tematikom umnogome potaknulo autora Balada. Dakako, to se odnosi primarno na izvornik Lovrenčićeva djela, jer je ono u kasnijim izdanjima mijenjano i proširivano novim Kerempuhovim dogodovštinama, a u tim je izdanjima došlo i do promjena u karakterizaciji lika i do jezičnih intervencija koje su devastirale Lovrenčićev, prema Krležinu sudu, “živi jezik”. Za spomenutu knjigu o Kerempuhu Krleža je ustvrdio kako je “prijevod jedne njemačke pučke varijante o Tillu Eulenspiegelu bez ikakve samostalne književne vrijednosti”.

Iako ga je Krleža prešutio, Lovrenčić ipak ima zaslužno mjesto u genezi Balada, jednako kao i drugi istaknuti kajkavski autor, komediograf Tituš Brezovački, čiji je glavni lik iz komedije Matijaš grabancijaš dijak također poslužio kao prototip. Krležin Kerempuh ostvaren je, ugrubo rečeno, sintezom Tilla Eulenspiegela, Kerempuha iz pučkih predaja i Lovrenčićeve knjige, te Grabancijaša, koji također pripada srednjoeuropskoj književnoj tradiciji.

Krležina mudrolija

Krleža je tvrdio da Kerempuh vuče ime od jedne varijante staroga naziva za tripice, fileke, i da sugerira požderuha. Ta je etimologija međutim nategnuta. I Boris Perić misli da je značenje imena do daljnjega neprozirno. Najvjerojatnije je posrijedi puka Krležina mudrolija.

Bilo kako bilo, djelo kreće na put oko svijeta odakle i sam autor, iz Varaždina. A ne bi bilo pogrešno napisati i da je Krleža krenuo iz Varaždina. Dakle, grad Varaždin organizirat će predstavljanje ove dragocjene knjige u Beču, Grazu i Gradišću. Prevoditelj očekuje da će ga ubuduće poduprijeti i Ministarstvo kulture jer prava bi šteta bila da se ovo djelo ne pojavi, primjerice, na međunarodnim sajmovima knjiga u Frankfurtu ili Leipzigu, gdje inače rutinski šaljemo i izlažemo svakojake gluposti.

Evo kako je Boris Perić preveo početne stihove balade Khevenhiller, širem čitateljstvu najpoznatije:

Nigdar ni tak bilo

da ni nekak bilo,

pak ni vezda nebu

da nam nekak nebu.

Kajti: kak bi bilo da nebi nekak bilo,

nebi bilo nikak, ni tak kak je bilo.

Ar je navek bilo da je nekak bilo,

kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo.

Tak i vezda bude da nekak vre bude

kak biti bude bilo da bi biti bilo.

-----

Es ist niemals gewesen,

dass ’s nicht irgendwie wäre,

so soll’s jetzt auch nicht sein,

dass es nirgendwie wäre.

Denn: Wenn’s nicht irgendwie wäre, was wäre noch da?

Es wäre doch gar nichts, nicht mal das, was mal war.

Doch stets war es so, dass es irgendwie war

und nicht etwa so, wie’s in keinem Fall war.

Auch jetzt wird es so, dass es irgendwie sein wird,

wie gewesen sein wird, was überhaupt sein wird.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 09:53