PROF. TATJANA JUKIĆ

‘Ako romane Jane Austen doživljavamo kao ljubavne, manje smo moderni od same književnice‘

Sandition, serija

Rad Jane Austen i danas inspirira brojne režisere. Tako ovog srpnja na Netflix dolazi ekranizacija ‘Nagovora‘

Popularnost opusa Jane Austen, pokazalo se, niti protok vremena niti mijene koje s njime dolaze, nisu uspjele isprati. Austen je uvijek u trendu; bilo da je riječ o romanima ili pak filmskim i televizijskim adaptacijama istih.

Njen najpoznatiji roman "Ponos i predrasude" (Pride and Prejudice) vjerojatno je najčešće ponovno čitani roman engleske književnosti, istaknula je redovita profesorica na Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu Tatjana Jukić u HRT-ovoj emisiji "Što je klasik?", a o bezvremenoj privlačnosti priče cijenjene engleske spisateljice svjedoče i brojne, više ili manje vjerne, adaptacije poput Langtonove miniserije iz 1995. s Jennifer Ehle i Colinom Firthom u naslovnim ulogama (u "Dnevniku Bridget Jones", koji na elementarnoj razini prati postavke "Ponosa i predrasuda" Firth je utjelovio Marka Darcyja, junaka čije ime nedvojbeno otkriva aluziju na roman Jane Austen) te Wrightovog filma iz 2005. u kojem fikcionalni par čine Keira Knightley i Matthew MacFadyen.

image

Tatjana Jukić

Bruno Konjevic/Cropix/Cropix

Ovoga srpnja na Netflix dolazi novo uprizorenje romana "Nagovor" (Persuasion) s Dakotom Johnson u ulozi Anne Elliot, koju je s primjetnom suptilnosti i elegancijom 2007. interpretirala Sally Hawkins. Također, vruće srpanjske večeri gledateljima će osvježiti prva sezona serije "Sanditon", temeljene na manje poznatom istoimenom nedovršenom djelu Jane Austen.

Serija je to iz pera renomiranog velškog scenarista Andrewa Daviesa, čije ime stoji iza adaptacija poput "Razbora i osjećajnosti" i "Northangerske opatije", osmišljenih prema istoimenim romanima Jane Austen, ali i adaptacija drugih klasika poput "Supruga i kćeri" Elizabeth Gaskell, Dickensovih "Male Dorrit" te "Sumorne sobe", Thackerayjevog "Sajma taštine", Pasternakovog "Doktora Živaga".

Upravo Daviesov talent stoji i iza šestodijelne BBC-jeve televizijske adaptacije "Ponosa i predrasuda" koju Jukić izdvaja kao ponajbolju ekranizaciju baziranu na nekoj knjizi Jane Austen. Njoj uz bok stao je film "Razbor i osjećajnost" (Sense and Sensibility) tajvanskog redatelja Anga Leeja, za koji je britanska glumica Emma Thompson nagrađena Oscarom za najbolji prilagođeni scenarij.

Prvonavedenu adaptaciju Jukić pohvaljuje zbog "maestralno raskrojenog romana u format televizijske serije", a potonju stoga što je " savršeno klasična, gotovo konfucijska, Leejev možda najkineskiji holivudski film". Drag joj je, kaže profesorica Jukić, i romantični film "Imaš poštu" (You've Got Mail) s Meg Ryan i Tomom Hanksom u glavnim ulogama, a svidio joj se način na koji je Nora Ephron spojila "Ponos i predrasude" s internetom i Ernestom Lubitschem, čija je romantična komedija iz 1940. "Trgovina iza ugla" (The Shop Around the Corner) poslužila kao nadahnuće za ostvaraj Nore Ephron. Lubitscheva verzija koja spaja Klaru Novak (Margaret Sullavan) i Alfreda Kralika (James Stewart) počiva, kao i ona Nore Ephron, na predstavi "Parfumerie" američko-mađarskog kazališnog scenarista Miklósa Lászlóa.

Budući da je Austen "Sanditon" pisala neposredno prije smrti, zbog bolesti je bila prisiljena prekinuti rad na romanu početkom proljeća 1817. godine, kaže Jukić, pa je priča krnja. Ona je poslužila kao polazišna točka radnje koja u prvi plan stavlja gospodina Parkera i (Theo James) i Charlotte Heywood (Rose Williams), a daljnji razvoj radnje rezultat je Daviesova kreativnog rada.

Radnja fragmenta "Sanditon", koja je iskorištena kao književni predložak za prvu epizodu serije, organizirana je oko malog priobalnog, ribarskog mjesta Sanditon koje gospodin Parker želi pretvoriti u veliko mondeno lječilište i ljetovalište.

image

Sandition, serija

Kao i drugi romani Jane Austen "Sanditon" obrađuje temu udvaranja i braka, no ono što ga odvaja od ostalih djela spisateljičin je interes za "međuovisnost geografije i bolesti te sprezanje udvaranja i braka s morem i hipohondrijom", objašnjava Jukić koja ujedno ukazuje i na asocijativnu transparentnost imena romana.

"Pijesak (sand) upućuje na zonu dodira mora i kopna te na neizvjesnost i propadanje", dodaje Jukić te pojašnjava da se po navedenim motivima "Sanditon" nastavlja na "Nagovor", posljednji dovršeni roman ove književnice.

"Jane Austen svih je šest dovršenih romana, te fragment Sanditon, napisala u svega šest godina prije smrti, između 1811. i 1817. (premda je prve verzije "Razbora i osjećajnosti" i "Ponosa i predrasuda" po svemu sudeći napisala još krajem 18. stoljeća)", naglašava Jukić te ukazuje na njenu centralnu ulogu u izumu romana:

"Roman je onaj žanr u kojem je Austen domislila sebe kao autoricu, jednako kao što je je domislila sâm roman i potom ga, kao savršenu pripovjednu inteligenciju, ostavila u naslijeđe viktorijanskim piscima. Na to upozorava još Ian Watt u glasovitoj studiji o usponu romana, kad kaže da je engleski roman potpuno dosegnuo zrelost upravo s Austen. Rekla bih da s Austen završava izum romana."

image

Crtež Cassandre Austen

National Portrait Gallery London/National Portrait Gallery London

Dugi povijesni slijed pisaca, koji su profitirali od pristupa obrazovanju, prekinule su spisateljice poput Austen, sestara Brontë te George Eliot "...došle su do takvoga značenja da 'ženski roman' upravo i obilježava tu epohu", citira Jukić Ujevićeve riječi.

Kao što je ranije naznačeno, jedna od središnjih tema, koja se proteže kroz cijeli opus, je brak. Austen je kroz okolnosti u kojima su se nalazile njene junakinje opisivala nepovoljnost položaja žena vlastite klase kojima je brak bio nužnost u procesu postizanja ekonomske sigurnosti i povoljnog položaja u društvu (u protivnom bi, kaže Jukić, ovisile o milostinji muških rođaka), no sama se nije udavala.

Iako mnogi obožavatelji romane te, prije svega, njihove adaptacije doživljavaju kao prvoklasni romantični sadržaj, "romani Jane Austen nisu ljubavni", napominje Jukić te upozorava da bi, ukoliko Austen čitamo kao ljubavni roman sa sretnim krajem, to moglo značiti da smo manje moderni od same književnice.

"Austen je moderna, ironična, satirična. Ona je naša suvremenica onako kako je, prema Janu Kottu, Shakespeare naš suvremenik: ne zato što se svijet nije značajno promijenio od njezina vremena i neće se nastaviti mijenjati, nego zato što nam njezini romani i dalje pomažu razumjeti promjenu", zaključuje Jukić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. lipanj 2022 11:22