Dogodilo mu se to negdje 2014. u nekom selu kraj Ludbrega. Vlatko Štampar i kolega izlaze pred 300, kako ih opisuje, poprilično pijanih ljudi.
Tek što su počeli, a jedan im se već penje na pozornicu, uzima mikrofon, šalje ih u vražju mater i traži da se vrati bend.
- Bend još nije pojeo grah do kraja, ali nastavili su svirati, a nas su vani počeli napadati i svađati se s nama, pa smo pokupili honorar, otrčali do auta i otišli kući - ispričao je prije koju godinu u jednom intervjuu.
Štampar je u međuvremenu postao zlatni dečko hrvatskog stand-upa koji bez problema rasprodaje nastupe, snima za Comedy Central, ponekad i reklame za banke, puni Tvornicu, a bogami i Lisinski (oko 1800 ljudi).
Što nije mala stvar, jer zajebano je danas biti komičar u Hrvatskoj. Em moraš paziti što pričaš, em se često potucaš po vukojebinama, em se boriš s predrasudom da "ovi naši uopće nisu smiješni", em ti strana konkurencija preko društvenih mreža i Netflixa brže i lakše nego ikad ulijeće na teren i krade publiku.
Uz toliku količinu fora koje pljušte sa svih strana čini se da je sve već ispričano i teško je dati nešto drugačije. Štampar s time, čini mi se, nema problema.
Njegova "Bolja polovica", iako originalno datira još iz 2019. godine, u četvrtak navečer dobro je zabavila dupkom pun Kerempuh. Vidjeli smo stotinjak minuta prilično urnebesnog materijala, energično isporučenog kroz brze rafale, dobro posoljenog međimurskim dijalektom, gegovima i punchlineovima koji tjeraju suze na oči.
Tematika je uglavnom - ljubavna. Veze, familija, svakodnevica. Malo udara po muškarcima, malo po ženama, pa poentira. Je‘n, dva, pa nokaut.
Ono što ga izdvaja od drugih, i po čemu je najbolji u zemlji, sinkronizacija je likova o kojima priča. Kerempuh mu zbog toga dobro pristaje, dio showa je čisto kazalište. Kreštave žene i tupasti frajeri, dahtanje na telefon, razglas na kolodvoru, divljanje bika, sve ih odrađuje urnebesno.
- Ovo su samo fore, i jedino što želim je da u idućih sat, dva zaboravite na sva sranja u životu - kaže na početku i bez problema isporučuje obećano.
Priča puno, brzo, uvjerljivo i uvijek su to crtice iz svakodnevice koje su se dogodile svima nama, a čije bizarnosti primjećuje s dobrodošlom dozom zdravog razuma. Kakve sve gadosti frajeri rade kad su sami doma, kako to izgleda kad na plažu ideš s picajzlom od cure, kud s božićnim drvcem, kako prekinuti s bolesnom bakom, zašto nije pametno stavljati slike mačaka na Facebook...
Negdje pri sredini nastupa ispaljuje najbolju foru, dok glumi gej bager. Prizor je to koji je blasfemično prepričavati, jednostavno se mora vidjeti uživo. Još jedna špica stiže pred kraj, dok opisuje kako je otišao na obrezivanje vlastitog penisa.
- Kad ćete sutra prepričavati fore na kavi ili svom šefu, molim vas da ove možda zaobiđete. Ne zaboravite da sam vas ja prije njih zagrijavao 50, 60 minuta i možda im ne sjednu kao vama sad - upozorava na kraju.
I tu je u pravu, jer formula njegovog humora je u deliveryju. Tu baš sjaji, a iako je materijal bez sumnje detaljno, dugo i profesionalno uvježbavan na pozornici, djeluje prirodno i neusiljeno.
Dobro mu stoji imidž običnog tipa iz susjedstva, kuštravog diva s naočalama za vid, u običnoj majici i adidaskama ("većina nas u životu smo capricciose, prosječni, ono, možemo proći", kaže).
Pa ako je njegova "Bolja polovica" u Kerempuhu sinoć išta dokazala, onda je to da je Vlatko Štampar moguće najbolji hrvatski komičar danas, međimurski sigurno.
Publika je to prepoznala, evo slušam komentar grupe djevojaka dok izlaze iz kazališta:
- Smiješan je dečko, a najbolje mi je to što ima taj zagorski naglasak...