Nakon prošlogodišnje radiodrame "Alkestida pred vratima Hada" Antička dramska grupa Klasične gimnazije u Zagrebu pripremila je videopredstavu "PANDEDIP – Pandemijsko putovanje kralja Edipa 2021." U predstavi glume Toma Marušić (Edip), Đuro Pavo Dolenčić (Kreont), Brigita Mrkus (Jokasta), Tristan Avirović (Tiresija), Eva Horvat (Korovođa), Istok Korkut (Pastir) i Domagoj Cerin (Glasnik). Kor, koji govori ulomke između scena, čine Mara Meničanin, Ljubica Maras, Petar Kralj, Toma Antonio Marijanović, Barbara Rismondo, Petrunjela Baće, Klara Rajić, Roza Jurić, Ela Ćurlić, Ana Ciglenečki, Karla Lajšić, Lorna Miculinić. Pandemijsko putovanje kralja Edipa 2021. posvetili su profesorici Vesni Lopini (1929. - 2021.).
Predstava se može pogledati na ovom linku.
"Dječak otečenih nogu Οἰδίπους u najranijoj je dobi svojega života, kao dojenče, uspio izbjeći zlu sudbinu koja mu je bila određena", piše o predstavi profesorica Dubravka Matković. "Zahvaljujući dvojici dobrih ljudi, umjesto da umre na pustopoljini hladne planine u blizini rodne Tebe, odrastao je kao kraljevski sin u gradu Korintu. Međutim, sudbini se ne može pobjeći i dokaz je toga upravo dječak otečenih nogu, koji je, misleći da bježi od zle kobi, utrčao ravno u njezin 'zagrljaj'. Dugi je niz sretnih godina Edipova života mirno prolazio dok se u njegovoj rodnoj Tebi, gdje je u međuvremenu postao kraljem, nije pojavila epidemija opake kuge. Tada je počelo Edipovo otkrivanje i spoznavanje samoga sebe, njegovo putovanje do spoznaje vlastite sudbine."
Najsavršenija tragedija
"Aristotel je u svojemu djelu 'Poetika' napisao da je Sofoklov 'Kralj Edip' najsavršenija tragedija koja je do njegova vremena napisana i izvedena", piše dalje prof. Matković. "Mnogi se i danas slažu s tom tezom. Aristotel je smatrao da je upravo ta drama najzorniji primjer ideje tragične sudbine. To je priča o tragediji pojedinca i njegove obitelji koja se događa u vrijeme općeljudske tragedije, u trenutku kad je epidemija kuge poharala grad Tebu. U toj priči se isprepliću javno i osobno, ne zna se gdje jedno završava, a drugo započinje. Javna strahota, bolest koja ne bira žrtve, na vidjelo iznosi gorku istinu jedne obitelji. Ta će obitelj zbog Edipova grijeha počinjena u neznanju morati platiti cijenu zdravlja cijeloga naroda. Njihovom kaznom postići će se tzv. 'imunitet krda' u grčkoj Tebi. Edip će žrtvovati i sebe i svoju obitelj kako bi njegovi sugrađani mogli nastaviti normalno živjeti. Priča o kralju Edipu mit je, no priča o epidemiji kuge nije izmišljena, ona je samo iz dimenzije stvarnosti prebačena u dimenziju mita. Naime, 430. g. pr. Krista u Ateni je za vrijeme Peloponeskoga rata harala kuga, a od posljedica bolesti umro je i sam Periklo. Sofoklo je bio svjedokom toga vremena i želio je da ti događaji ostanu zapamćeni, ali i da ljudi osvijeste koliko su važne kolektivna svijest i odgovornost pojedinca prema zajednici. To je jedna od poruka njegova 'Kralja Edipa'. Kugu i njezine žrtve Sofoklo iz klasične Atene seli u mitsku Tebu gdje vlada kralj Edip. Videopredstava (u nedostatku naziva za ovu vrstu dramske forme koristimo se ovom kovanicom) 'Pandemijsko putovanje kralja Edipa 2021.' povezuje antičku dramu o ljudima koje je zadesila teška i zarazna bolest s mnogim drugim epidemijama i pandemijama u povijesti koje su ljudima diljem svijeta donosile neizvjesnost i bol, koje su budile u njima ono najbolje i ono najgore, koje su ispitivale ljudsko strpljenje i empatiju i koje su u konačnici mnoge obitelji, poput Edipove, dovele do ruba egzistencije", piše prof. Matković i dodaje:
"Ovom videopredstavom smo na svoj način željeli dokumentirati vrijeme u kojemu živimo zadnjih petnaest mjeseci i pokazati kako su situacije i ljudsko ponašanje u istim ili u sličnim okolnostima od antike do danas ostale iste. Naš kor umjesto Sofoklovih stihova govori ulomke iz raznih književnih i publicističkih djela koji opisuju mnoge epidemije koje su zadesile svijet, uključujući i pandemiju izazvanu koronavirusom. Književni predlošci kojima smo se koristili su: Sofoklo, 'Kralj Edip' / Tukidid, 'Povijest Peloponeskog rata' / Daniel Defoe, 'Dnevnik kugine godine' / Homer, 'Ilijada' / Giovanni Boccaccio, 'Dekameron' / 'Fragmenti zapisa o kugi u Splitu 1348. godine' / Thomas Mann, 'Smrt u Veneciji' / Albert Camus, 'Kuga' /Gabriel Garcia Marquez, 'Ljubav u doba kolere' / Laura Spinney, 'Blijedi jahač' /Randy Shilts, 'A glazba i dalje svira' / Kristijan Krkač, 'Kronike nasmijanih smrtnika: Covid-19' / 'Žižekov let iznad koroninog gnijezda'."
Antička dramska grupa Klasične gimnazije
Na sami dan kada je škola osnovana, 3. lipnja 1607. godine, izvedena je i prva predstava učenika Klasične gimnazije na latinskome jeziku "Actio comica". Otvorenju škole i samoj predstavi nazočili su ban Ivan II. Drašković, članovi sabora, razni uglednici i mnogobrojno pučanstvo. Ta tradicija dramskog rada zadržana je kontinuirano sve do danas. Svake godine početkom lipnja polaznici fakultativnog predmeta Antička drama za rođendan svoje škole izvode dramu jednog od antičkih autora u jednome od gradskih kazališta. Polazište je antički tekst koji se prilagođava i dodatno približava glumcima i publici nekim od brojnih kasnijih književnih interpretacija, odabirom glazbe, posebnim pokretima, slikama... Antički tekst često prati i suvremeni kontekst. Učenici imaju priliku otkriti vezu tog nama tako dalekog vremena i ovoga sada u kojem mi živimo, vidjeti da je čovjek uvijek bio isti i da se mijenjaju samo scenografija i kostimografija, dok mi - ponekad na žalost, a ponekad na sreću - ostajemo isti. Kroz rad na scenskom govoru i pokretu, učenici razvijaju sposobnost javnog nastupa, komunikacijske vještine, timski rad, kritičko rzamišljanje, samopuzdanje, kreativnost...