Muka mi je i dalje posjećivati kazališne predstave. Otkako se u prah mrve životi ukrajinskih umjetnika i otkako se u prah mrve njihova kazališta, nekako nemam volje gledati, primjerice, komedije. Ništa mi nije zabavno i ne želim da mi bude.
Najbolja predstava koju sam protekli tjedan vidio nije se odigrala pred mojim očima uživo, nije možda niti predstava, ali je svakako posrijedi izvedbena umjetnost, moglo bi ga se nazvati, ali veoma uvjetno, i performansom. Bilo kako bilo, posrijedi jest kazališni čin, znači takav koji ište izvođača i barem jednog gledatelja uživo. Nezgodno je za kazališnu recenziju to što ne znamo umjetnikovo ime. To je, međutim, zgodno za njega. Pa čak i za njegovu publiku. Predstava je u cijelosti besplatna, štoviše, ulaznicu za nju i...